Pronađen novac bosanskih kraljeva + Arheoloska nalazista u Bosni i Hercegovini(bice azurirano) Petak, jul 25 2008 

Visoko:

Pronađen novac bosanskih kraljeva

Stručni tim Zemaljskog muzeja BiH, nastavljajući arheološke radove na kraljevskom gradu Visoki, na lokalitetu brda Visočica, došao je niza značajnih otkrića, uključujući dvadesetak srebrenih novčića bosanskih kraljeva iz prve polovine 15. stoljeća.
Arheolog Mirsad Sijarić izjavio za Fenu je srebreni novac najvećim dijelom iz perioda kralja Tomaša, a možda jednim dijelom iz perioda Tvrtka II. Definitivni zaključci o tome bit će poznati nakon obavljene konzervacije i analize.

Na novcu se nalazi grb srednjovjekovne bosanske države sastavljen od kacige sa krunom, čelenkom i velom, a ispod kacige je srcoliki štit na kojem je prikazan kraljevski monogram slovo “T” iznad kojeg se nalazi bosanska kruna.

Već je skinuto oko dva metra šuta i zemlje i arheolozi sada rade u tzv. aktivnom sloju, na kojem su se i odvijale aktivnosti u srednjem vijeku.

Voditeljica radova mr. Lidija Fekeža je u izjavi za Fenu izrazila zadovoljstvom rezultatima postignutim od početka ovogodišnje kampanje radova, koja će počela početkom jula, a trajat će do kraja augusta.

Mr. Fekeža kaže kako su dosadašnji rezultati pokazali da je lokalitet veoma slojevit, a pošto se nije došlo do kraja kulturnih slojeva, ne mogu se davati definitivni zaključci o dispozicijama objekata i njihovoj namjeni.

Do sada je otvorena površina 30×16 metara, a već na samom početku radova otkriveni su ostaci gotičke arhitektonske plastike, koji su prebačeni u Zavičajni muzej Visoko.

Nađeni su ostaci staklenih čaša koje su bile uvoz iz Italije i Njemačke, više komada artiljerijske đuladi, željezni ključ, željezna toka, veći broj željeznih eksera, brojni komadi keramike…

Mr. Fekeža dalje navodi da su otkriveni zapadni, istočni i južni bedem, od kojih je najbolje sačuvan istočni. Bedemi su bili debeli oko dva metra. Otkrivena je i okrugla građevina promjera devet metara, koju arheolozi za sada nazivaju “kula”, ali čiju stvarnu namjenu tek treba razjasniti.

Na istočnom zidu pronađen je otvor sa relativno fino obrađenim ovratnicama od lokalnog kamena pješčara, od kojeg su i rađeni svi do sada nađeni elementi arhitektonske plastike.

Inače, kako pokazuju dosadašnji rezultati, za izgradnju kraljevskog grada Visoki koristio se lokalni materijal koji se lako obrađivao klesanjem i glačanjem. Na osnovu do sada otkrivenog, već se može prepoznati i tehnika zidanja grada.

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080717045

“Grad Visoki zaista je stariji od srednjovjekovnog bosanskog grada Bobovca i Jajca”

Ovo prevazilazi sva očekivanja i veoma je mali broj ljudi koji su mogli pretpostaviti da grad Visoki krije takvu ljepotu, arheološku i arhitektonsku.”
Direktor Zavičajnog muzeja Visoko Senad J. Hodović i Lidija Fakeža magistar arheologije iz Zemaljskog muzeja BiH oduševljeni su artefaktima koji su pronađeni u ranoj fazi radova na Starom gradu Visoki.

Lidija Fakeža; “Mi smo prošle godine radili samo tri nedjelje i već smo se iznenadili što smo našli neke nove elemente za koje se do sada nije znalo. Znamo da su nanosi visoki 3m, ti su se nanosi stvarali 500 godina, našli smo dosta paljevine i u cijelom tom šutu dosta arhitektonske plastike. Ono što je jako važno jeste da se može povući neka pararela s Bobovcem, ovo je bio kraljevski grad, kao i Bobovac, ovdje je sjedio bosanski kralj i on je zbog toga sigurno morao biti dobro opremljen. Našli smo razne predmete koji su uvezeni, a nađeni su i na Bobovcu, našli smo venecijansko staklo, dakle to je apsolutno kraljevski grad Visoki“.
Radovi na Starom gradu Visoki finansiraju se iz federalnog budžeta. JKP “Gradska Groblja” Visoko angažirano je da očisti i ogradi lokalitet, te poprave pristupne staze do vrha Visočice.
Sa četiri stručnjaka Zemaljskog muzeja BiH radi tridesetak angažiranih radnika koji su u ranoj fazi skidanja prvog sloja zemlje i ostalog raslinja došli do rezultata.
Lidija Fakeža; “Tek ćemo sada početi pravu arheologiju, ovo do sada je bilo samo skidanje srušenog sloja, koji se rušio 500 godina. U narednom periodu ćemo tek moći znati da li je bilo više slojeva, ali iz historijskih izvora se zna da je grad postojao preko 100 godina“.
-”Konzervacija se mora uraditi, to je neminovno“.
-”Mi imamo plan, mislim da ćemo ga moći izvršiti, zbog toga što imamo dobre radnike i dva mjeseca vremena, planiramo više od 1/3 grada kompletno iskopati“.Direktor visočkog Zavičajnog muzeja odiševljen je rezultatima rada na Starom gradu Visoki. Muzejski savjetnik Senad J. Hodović nije krio svoje oduševljenje  niti pred novinarima.
Grad Visoki zaista je stariji od srednjovjekovnog bosanskog grada Bobovca i Jajca, to su činjenice, međutim to nikada nije dovoljno eksploatisano, mi nismo bili svjesni da imamo srednjovjekovni kraljevski bosanski grad koji je, ako ne najstariji onda jedan od dva najstarija grada. U kontinuitetu imamo veoma važne arhitektonske  nalaze, koji potvrđuju
da se radi o izuzetno reprezentativnom objektu i da su neke ranije iznešene tvrdnje da se radi o jednom jednostavnom prostom zdanju, netačne. Tri bosanska kralja su stolovala na srednjovjekovnom bosanskom gradu Visoki, a ti dokumenti su sačuvani u arhivama Vatikana, Beča i Dubrovnika, to je do sada bilo poznato, ali ne i afirmisano. Ovo prevazilazi sva
očekivanja i veoma je mali broj ljudi koji su mogli pretpostaviti da grad Visoki krije takvu ljepotu, arheološku i arhitektonsku.”

Ukoliko svima onima koji su bili skeptični nije dovoljna prošlogodišnja i ovogodišnja kampanja onda ne znam šta više treba uraditi. Vjerujem da je ovo svakom pojedincu, osobi koja voli ovaj grad dovoljno da shvati da moramo još mnogo uraditi, te da moramo s nivoa općine izdvojiti sredstva, kao i s nivoa kantona, uvjeren sam da ni 2009. godine s nivoa Federacije neće izostati podrška. Mi smo na putu da napravimo sistematska istraživanja, kao i prvi korak rekonstrukcije i revitalizacije

Arheolozi kod Visokog pronašli vrijedne srednjovjekovne ostatke

U sjeni razvikanih fantomskih piramida kod Visokog, u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, arheolozi su otkrili vrijedne ostatke koji potvrđuju da je na tom području bilo jedno od sjedišta bosanske države i mjesto gdje su stolovali kraljevi, potvrdila je arheologinja Lidija Fekeža.

Stručni arheološki tim Zemaljskog muzeja iz Sarajeva kojega vodi Fekeža i koji već mjesecima provodi iskapanja na lokalitetu srednjovjekovnog grada Visoki, na jednoj uzvisini iznad sadašnjeg mjesta Visoko pronašao je veliku količinu arhitektonske plastike.

Fekeža je lokalnim medijima kazala kako je u pitanju osam komada arhitektonske plastike gotičkog stila, dijelovi staklenih čaša iz XIV. i XV. stoljeća za koje se pretpostavlja kako su uvezene iz tadašnje Venecije te iz Njemačke, kao i puno keramičkih dijelova.

“To svjedoči kako je izgledu grada u kojemu su povremeno boravili srednjovjekovni bosanski kraljevi davana velika pozornost”, kazala je Fekeža.

Prema dostupnim dokumentima, grad Visoki prvi put se u pisanom obliku spominje 1355. godine, no arheolozi drže kako je je izgrađen znatno ranije, u 12. stoljeću, te je uz stari kraljevski grad Bobovac jedno 0od najznačajnijih povijesnih nalazišta u BiH.

Arheolozi Zemaljskog muzeja BiH nastavit će iskapanja na području Visokog do kraja kolovoza, a trenutačno se radi i na čišćenju ostataka nekadašnjih zidina kako bi se one zaštitile od daljeg propadanja.

http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/14021/Default.aspx

25.07.2007.
Nastavak arheološkog istraživanja Kicelja
Pronađeni ostaci slavenskog naseljaProšle godine, skoro sa nevjericom, dočekana je vijest da su na brdu Kicelj pronađena dva kompletna i tri nekompletna skeleta. Sama riječ Kicelj i znači brdo, ali je kod Tuzlaka Kicelj uvijek bio naziv za okruglo uzvišenje iznad ulice Šesta bosanska, gdje su se pravili izleti i igrala djeca.

Ove godine arheolozi su nastavili iskopavanja i došli do zaista zanimljivih otkrića. Osim što su do sada pronađena 24 skeleta, otkriveni su i ostaci stambenog objekta. Pretpostavlja se da brdo Kicelj krije ostatke prvih naselja ranih Slavena.O drugoj fazi istraživanja, Zilka Kujundžić – Vejzagić, savjetnik u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, kaže:

“Inače sam stručnjak za predhistoriju ali u ovom slučaju radim srednji vijek. Došla sam na poziv Muzeja istočne Bosne. Ovo je druga sezona našeg istraživanja na Kicelju. Prošle godine pronašli smo srednjevijekovnu nekropolu koju smo za sada datirali između 9. i 11. vijeka.
U drugoj sezoni pronašli smo još 12 skeleta na ovom malom prostoru. Radi se o nekropoli koja se širi. Brdo prema istoku se isto nazova Kicelj i nekada je to bilo jedno brdo, tako da i mi iskopavanja širimo prema istoku.
Kada smo mislili završiti istraživanja, prije dva dana otkrili smo ostatke zemunice ranih Slavena. Za nas je to jako važan podatak jer do sada u ovom kraju nismo imali takvih podataka.

Otkrili smo sloj crveno pečene zemlje, a kada smo dalje nastavili shvatili smo da se radi o arhitektonskom objektu, posebno što smo našli grupe kamenja koji su fiksirali nosače krovne kontrukcije. Unutar objekta pronašli smo nekoliko komada željezne zgure, što je bila potvrda da se radi o stambenom objektu iz doba, za sada pretpostavljamo, između 8. i 9. vijeka. Način kako je podloga rađena, od rječnog šljunka pa zatim jedan deblji sloj gline, čest je za podnu konstrukciju tog doba. Nekoliko fragmenata keramike upućuje na 8. ili 9. vijek. Najstarije naselje se nalazi upravo na Kicelju, što je zbog ležišta soli i logično. Ovo je znak da su ovdje ljudi bili naseljeni puno ranije nego se mislilo. Za taj period imamo jako malo podataka i zato nam je ovo važno.
Nama je posebno zanimljiva željena zgura. Rani Slaveni su dolazeći ovdje donijeli puno znanja, zato je za očekivati da će biti i ostataka alata i drugih predmeta. Zemlja je ovdje dosta vremena obrađivana, istina plitko, ali erozija i kultivacija terena su uticali na propadanje objekta.»
Pretpostavlja se da je vremeneski period između nekropola i naselja koje je vjerovatno bilo seoskog, raštrkanog tipa, oko 300 godina. Pronađeni skeleti, govore da se posmrtni ostaci tadašnjih stanovnika ovog područja ukopavali pojedinačno, na vjerovatno porodične parcele.

Svih 24 skeleta se za sada nalazi u Zemljaskom muzeju u Sarajevu, a nakon detaljne antropološke analize doći će se do detaljnijih podataka. Na fotografiji se može vidjeti nakit od bronze koji je pronađen. Riječ je o toki kaiša, brošu, prstenu pečatnjaku, više pari naušnica, te jednom ekseru.Na iskopavanju uz Zilka Kujundžić-Vejzagić je i Mirsad Bakalović, kustos Muzeja istočne Bosne, te studenti arheologije Senad Filipović, Lada Tvrtković i Aleks Gafuri, a uključen je i profesor historije, inače mještanin, Adem Šehidić.

Fizičke poslove rade JKP “Komemorativni centar“ i “Vodovod”.

Znajući našeg načelnika Općine, Jasmina Imamovića, koji ima želju od Tuzle napraviti turističko mjesto, vjerovatno je za očekivati da se nekada u skorijoj budućnosti uradi rekonstrukcija ovog, pretpostvalja se prvog naselja starih Slavena, mišljenje je i gospođe Kujundžić-Vejzagić.

S.M.

10.07.2008.
Značajno arheološko otkriće
Na Kicelju pronađene peći iz osmog ili devetog vijekaNa arheološkom nalazištu na brdu Kicelj prije dva dana pronađeni su ostaci dvije peći za obradu željeza. Preme riječima profesorice Zilke Kujundžić Vejzagić, radi se o vrlo značajnom otkriću s opbzirom da se kod nas vrlo malo zna o Slavenima koji su nekada ovdje živjeli, te načinu njihovog života.

Dvije peći, jedna veća i druga kao pomoćna peć za obradu željeza, vjerovatno su pripadale jednom domaćinstvu koja su kod Slavena uglavnom uređivana na način da su pored stambenih imali objekte za rad, a često au to bile kovačnice.
Na ostacima peći se vidi da su dugi niz godina bili izloženi jako visokim temepraturama, oko 1000 stepeni C, koliko je potrebno za obradu željeza. Pored peći pronađena su i dva željezna predmeta, ognjilo i igla, u pećima željezna zgura, kao i krečnjak koji se koristio za obradu željeza. Peći potiču iz 8 ili 9 vijeka, smatra profesorica Zilka Kujundžić Vejzagić. Do nastavka arheoloških istraživanja peći će biti ponovo pokrivene zemljom radi konzervacije.S.M.

Vezani tekst:

Pronađeni ostaci slavenskog naselja

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=24419

Tlocrt srednjevjekovnog bosanskog grada Zvornika
Foto: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH
Zvornik: Otkopan bastion iz srednjeg vijeka
Ekipa arheologa otkrila nove objekte iz srednjeg vijeka u Donjem gradu zvorničke tvrđave…
12.07.2008. 16:58

Šestočlana ekipa, na čelu sa arheologom Mirkom Babićem, direktorom Muzeja Semberije iz Bijeljine, otkrila je nove objekte iz srednjeg vijeka u donjem gradu zvorničke tvrđave, javio je dopisnik Agencije ONASA.

Prema riječima Rajka Avramovića, dugogodišnjeg kustosa Muzejske zbirke iz Zvornika, prilikom arheoloških istraživanja i sređivanja starog grada Zvornika na litici ispod barutane iz austrougarskog perioda pronađeni su temelji i ostaci zidova iz srednjeg vijeka.

”Po strukturi izgradnje zidova i maltera može se zaključiti da je to bastion iz srednjeg vijeka koji je služio za odbranu od neprijatelja. Bastion dijelom leži pod pod austrougarskom barutanom, veličine je 10×8 metara, i potrebno je produžiti sa iskopavanjem kako bi mogli ustanoviti njegovu stvarnu veličinu i utvrditi da li je iz doba srednjevjekovne bosanske države ili osmanskog perioda”, kazao je Avramović.

“Istraživanje je urađeno zahvaljujući Ministarstvu za prosvjetu i kulturu RS i Opštini Zvornik, koji su izdvojili po 5.000 KM, ali trebalo bi izdvojiti još oko 20.000 KM da se završe arheološka istraživanja i osposobi staza koja povezuje donji, srednji i gornji dio tvrđave”, kazao je Avramović, dodajući da bi trebalo znatno više sredstava da se tvrđava konzervira i rekonstruiše, te otvori za turističke i kulturne manifestacije.

16.07.2008.
Pronađena skulptura stara 6.500 godina

Međunarodni arheološki tim stručnjaka Praistorijskog instituta iz Beča i Muzeja Istočne Bosne iz Tuzle pronašao je na lokalitetu Gornje Tuzle malu keramičku skulpturu s ljudskim likom staru više od 6.500 godina, izjavila je danas za Fenu kustosica Zemaljskog muzeja Zilka Kujundžić-Vejzagić, koja je uključena u ovaj projekt kao stručnjak za praistoriju.

Kujundžić-Vejzagić kaže kako ovaj nalaz pripada vinčanskoj kulturi iz razdoblja 4.700. – 4.500. godine prje nove ere, te da se “radi o značajnom nalazu na koji se ne nailazi svaki dan”.

Ona je navela da su istraživanja u Gornjoj Tuzli planska. Već prošle godine istraživalo se na ovom lokalitetu. To su bili manji sondažni radovi, a i tada su bili uključeni stručnjaci Praistorijskog instituta iz Beča.

Sredstva za projekt je osigurala Općina Tuzla, dok novčanu podršku daje i Institut iz Beča, s obzirom da se u Beču rade skupe analize suvremenim metodama.

Kujundžić-Vejzagić je istaknula kako su arheolozi prošle godine naišli na značajan kulturni sloj, tzv. Vinča C, i na osnovu analize ugljikom C14 utvrđeno je da sloj potiče iz razdoblja 4.700. – 4500. godine prije nove ere.

Projekt će biti dugoročan, odnosno iskopavanja će se vršiti godinama, a arheolozi pokušavaju naći prostor unutar suvremenog naselja Gornje Tuzle. To je, kaže Kujundžić-Vejzagić, prilično teško jer se radi između kuća, u baštama…

- Istražuje se što veći prostor kako bi došli do što egzaktnijih podataka o ovom naselju, rekla je ona.

Osnovni cilj projekta je apsolutno datiranje, te određivanje kada je došlo do prelaza između kasnog neolita i ranog bakarnog doba, te je li postojala neka kultura starija od starčevačke, koja je na ovom lokalitetu utvrđena još prilikom ranijih istraživanja, što bi potvrdilo da je ovdje postojalo naselje i prije dolaska starčevačke kulture koja je došla iz Podunavlja.

Kujundžić-Vejzagić je na kraju rekla da je pomoć stručnjaka iz Beča vrlo korisna za arheologiju u BiH, jer će mladi bh. stručnjaci uz njih steći veliku praksu, a neki od njih će vjerojatno ići na edukaciju i praksu u Austriju.

(FENA)

Mirsad Bakalović
Kraljevski grad Visoko
Pronađeni komadi koplja
Stručni tim Zemaljskog muzeja BiH, nastavljajući arheološke radove na kraljevskom gradu Visoki, na lokalitetu brda Visočica, došao je do niza značajnih otkrića.
Voditeljica radova mr. Lidija Fekeža je u izjavi za Fenu rekla da su ovih dana od interesantnijih eksponata pronađeni komadi koplja, dok su također pronađeni i predmeti za svakodnevnu upotrebu, te novčići. Nađeni predmeti su iz 15. vijeka.Pored ovih aktivnosti, Zemaljski muzej BiH će učestvovati na velikoj izložbi posvećenoj stećcima koja će biti otvorena u Klovićevim dvorima u Zagrebu 4. septembra.

Kako saznajemo od Lidije Fekeže, na ovoj izložbi bit će zastupljene sve države na čijem području su rasprostranjeni stećci: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora.

Arheološki materijal pronađen u Tuzli star 6.500 godina

Ostatci neolitskog naselja (mlađe kameno doba) i velika količina arheološkog materijala pronađena jučer u Tuzli stara je oko 6.500 godina, kazao je za naš portal Mirsad Bakalović, arheolog tuzlanskog Muzeja istočne Bosne.
Bakalović ističe, da stručnjake ovoga Muzeja nova otkrića nisu iznenadila, jer su još 1903. godine, prilikom građevinskih radova na ovom trgu, pronađeni prvi arheološki ostaci koji su upućivali na postojanje neolitskog naselja na mjestu današnjeg centra grada Tuzle.”Ovo su potvrđivali i naknadni građevinski radovi. Poseban dokaz dala su arheološka istraživanja urađena od 1955. do 1958. godine oko stare zgrade Općine Tuzla i oko ovog trga. Ti radovi su potvrdili da je tu postojalo sojeničko neolitsko naselje”, pojašnjava Bakalović.

Bakalović ističe, da je u razgovorima sa predstavnicima Općine Tuzla i načelnikom Jasminom Imamovićem, koji su investitori rekonstrukcije Trga, dogovoreno je da se prilikom građevinskih radova pristupi arheološkom praćenju tih radova i manjim zaštitnim arheološkim iskopavanjima.

“Dosad je pronađena velika količina materijala, uglavnom ostataka keramičkog posuđa. Radi se najviše o gruboj keramici crvene boje sa primjesama tucanog kamena koji joj je davao čvrstinu. Najviše dominiraju ostaci posuda za isoljavanje slane vode, jer su tu upravo bili izvori slane vode koja se slijevala sa okolnih brda u taj dio naselja. Tadašnje stanovništvo je koristilo tu slanu vodu, vršilo isparavanje prirodnim putem i dobijalo sol koja je služila kako za ishranu, tako i za trgovinu”, rekao je Bakalović.

Bakalović naglašava da se danas kreće sa iskopavanjem jedne sonde od 25 do 30 kvadratnih metara, a ići će se u dubinu da bi se utvrdila stratigrafija naselja i probat će se doći do kraja kulurnog sloja.

“Do sada su na ovom lokalitetu temelji kopani u dubinu od 5,5 metara, ali se nije došlo do kraja kulturnog sloja. Sve dosadašnje analize pronađenog arheološkog materijala na ovom lokalitetu upućuju da pripada vinčanskoj neolitskoj kulturi koja je najrasprostranjenija na ovom dijelu Balkana”, pojašnjava Bakalović.

Bakalović je istakao da Muzej veliku finasijsku podršku ima od Općine Tuzla, a podršci su se pridružili Kanton Tuzla i Ministrastvo obrazovanja i kulture TK.

Prof.dr. Swellim

“Postojanje bosanskih piramida je neupitno i neosporivo”

Postojanje bosanskih piramida je neupitno i neosporivo. Onaj koji tvrdi da u Visokom nema piramida taj ne poznaje karakteristike piramidalnih struktura, kazao je danas na konferenciji za novinare upriličenoj u povodu održavanja Prve međunarodne konferencije o Bosanskoj dolini piramida (ICBP) predsjednik ICBP-a, trostruki doktor nauka prof. dr. Nabil Swelim.
Swelim je istakao kako se piramide nisu gradile samo u Egiptu.

“Većina ljudi na pomen piramide odmah misli na piramide u Egiptu. A piramide su građene svuda, na svim kontinentima osim u Australiji. Ono što sam naučio u toku svog naučnog vijeka je da svaka piramida ima svoje osobenosti i karakteristike. To važi i za piramide u Egiptu, piramide u Meksiku, Kini i naravno piramide u Bosni i Hercegovini”, kazao je Swelim

Konferenciji koja će biti održana od 25. do 30. augusta prisustvovat će više od 45 stručnjaka iz BiH, Evrope i svijeta. Swelim je kazao da, iako su u više navrata upućeni pozivi oponentima Projekta istraživanja Bosanske doline piramida, oni se nisu odazvali.

“Ako neko osporava postojanje piramida onda za to mora imati valjane naučne argumente. Sve ostalo je neprihvatljivo a apriori odbijanje ideje o piramidama u BiH potpuno nenaučno”, istakao je Swelim.

Bosanska dinastija Kotromanic-rodoslov i Bosanska drzava Nedjelja, jul 13 2008 

Sklavinija

Bosna je, kako je to u novijoj historijskoj literaturi nedvojbeno dokazano, najstarija južnoslovenska ranofeudalna država. Začetak stvaranja državne jezgre iz koje će izrasti moćna bosanska država otpočeo je tokom 6. stoljeća u vrijeme prvih nadiranja Slavena i Avara i njihovim dodirom sa starosjedilačkim stanovništvom Ilirima, koji su se već prije na području Bosne izmiješali sa Gotima i Keltima.

Kroz čitav period od 6. do 10. stoljeća, područje Bosne je bilo izloženo doseljavanjima starih Slavena što je imalo i srazmjeran uticaj na dugotrajan proces formiranja Bošnjaka kao naroda i Bosne kao države. U mnogim raspoloživim historijskim izvorima u periodu između 6. i 10 stoljeća područje Bosne se vrlo često naziva “Slavensko kraljevstvo” ili “Sklavinija” (“slavenska zemlja”).Ti se uopćeni nazivi za Bosnu pojavljuju i mnogo kasnije usporedo sa nazivom Bosna. Sklavinijama se uopćeno nazivaju i druge južnoslavenske zemlje, i to je dakle, tek jedan uopćeni naziv, ali ono što je bitno jeste da se upravo na području Bosne formira prva Sklavinija, prva “Slavenska zemlja”. Franjo Barišić, razmatrajući hronologiju prvih avarsko-slavenskih naseljavanja, pozivajući se na Prokopijeve podatke naseljavanja Balkana, je zaključio da su se prva plemena starih Slavena doselila na područje današnje Bosne još sredinom 6. stoljeća, što potvrđuju i neki arheološki nalazi, kao npr. nalazi u Mušićima kod Višegrada, kao i nalazi na lokaciji Dvorovi kod Bijeljine. Prema Prokopijevim podacima se da zaključiti da su se tada Stari Slaveni naselili na širem prostoru današnje Bosne, uključujući i jezgru iz koje je izrasla bosanska država, odnosno sarajevsko-visočku dolinu.

U isto to vrijeme, polovinom 6.stoljeća, tačnije 567., 597 i 605-615. godine dolazi i do prodora Avara na područje Bosne, i iako su arheološke potvrde avarske prisutnosti na području Bosne dosta oskudne, toponomastičke su mnogo obilnije. Prema nekim historičarima područje Bosne je od tada, te u 7. i 8. stoljeću u sastavu Avarskog Kaganata. Historijski je nepobitno utvrđeno da ratnička plemena Avari nisu bili brojni, ali su bili vještiji ratnici od Slavena i starosjedilačkog stanovništva i jedino što ih je zanimalo je bilo nametnuti svoju vlast, odnosno ubirati porez, što je vrlo bitno pri razmatranju činjenica koje se tiču opstanka starosjedilačkog stanovništva Ilira, koji nisu bili odstranjeni sa područja Bosne, nego su se vremenom stopili sa došljacima, o čemu prvenstveno svjedoči činjenica da su podlogu prvim teritorijalnim organizovanjima, iz kojih će izrasti bosanska država, davale “župe”, koje su obuhvatale jednu ili više porodica i ujedno činile i vojnu jedinicu. I, iako sami naziv Župa potječe od avarske titule “župan”, njihov nastanak je nedvojbeno imao svoj korijen upravo u teritorijalnoj organizaciji bosanskog starosjedilačkog stanovništva Ilira. Mnogi ilirski gradovi i tvrđave širom Bosne nastavljaju postojati i funkcionisati i poslije prvog avarsko-slavenskog prodora na područje današnje Bosne. Arheološki dokazi tome sasvim jasno svjedoče. Kontinuitet kulta i izgradnje grobalja i dalje postoji. Došljaci preuzimaju od bosanskih starosjedilaca Ilira i tehniku obrade metala, čemu su dokazi i više nego jasni: brojne metalne alatke i kućni predmeti izrađeni na isti način kao i kod Ilira. Također i pri izradi kuća koje su pravili došljaci mogu se zapaziti jaki uticaji starosjedilaškog stanovništva, smatra se da je i samo ime Bosna ilirskog porijekla. Brojna su i bosanska srednjovjekovna imena ilirskog i keltskog porijekla što su se očuvala u Bosni i u doba razvijenog feudalizma, npr.ime jedne od najvažnijih bosanskih vladarskih porodica Kotromanić, kao i brojni toponimi širom Bosne. Svi ovi starosjedilački politički, kulturološki i tehnološki uticaji nepobitno ukazuju na blizak i prijateljski kontakt koji je uspostavljen između starosjedilačkog i doseljeničkog stanovništva širom Bosne.

Župe su se postepeno jače povezivale i stvarale političku jedinicu (zemlju) koja se u historijskim izvorima vrlo često uopćeno nazivala “Sklavinija”. U samom početku se na prostoru Bosne formira ne jedna nego više “Sklavinija” i to na području sarajevsko-visočke doline (prvobitna Bosna), te na području koje su zauzimali Usora i Donji Kraji. Najranije se formirala “Sklavinija” koja se djelimično podudara sa područjem ilirskog plemena Desidijata (prvobitna Bosna), kojoj se kasnije pridružuju i “Sklavinije” (zemlje) nastale na području koje su zauzimali Usora i Donji Kraji.

Anto Babić o uspostavljanju bosanske države kaže da je tok uspostave srednjovjekovne bosanske države započeo sa raspadanjem rodovske organizacije i društvenom diferencijacijom već u prvim stoljećima poslije doseljenja Slavena. (Anto Babić, O pitanju, 57-79). Jedan od najcjenjenijih historičara po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Nada Klaić, o tom istom pitanju kaže sljedeće: “Nema razloga miješati bilo hrvatsku bilo srpsku jezgru u proces nastajanja bosanske države samo zato što je povremeno dolazilo do osvajanja Bosne s jedne ili druge strane… Babić je uvjerljivo pokazao da Bosna u spomenuto doba ima ustaljeni i organizirani teritorij, što znaći da ima atribute državne organizacije.” (N. Klaić, Iz problematike, 17-79).

Početkom 9. pa do sredine 10. stoljeća područjem Bosne vrlo organizovano vladaju domaći vladari, dok su u istom periodu zabilježene još dva velika doseljavanja Slavena: jedna selidbena struja dolazila je sa krajnjeg ruskog sjevera i dogodila se tokom trećeg desetljeća 9. stoljeća, a druga je uslijedila na samom početku 10.stoljeća iz Velike Moravske. U “Ljetopisu popa Dukljanina”, koji je u stvari kompilacija različitih starih hronika u poglavljima 4. do 10., latinske i hrvatske redakcije, koji su nastali na bazi hronike koja je po mišljenju nekih historičara nastala puno ranije, negdje na prostoru Bosne, detaljno su opisane prilike na području Bosne tokom 9. i 10 stoljeća. Prostor Bosne se u ovoj hronici naziva uopćeno “Slavenskim kraljevstvom” “Sklavinija”, što nije ništa neuobičajeno jer se taj naziv zadržava za Bosnu dugo vremena, čak i u vremenu kada je ime za zemlju Bosna, doživjelo svoju punu afirmaciju. Od 4. do 10. poglavlja tog ljetopisa navode se opširni podaci o političkim i vjerskim prilikama na području Bosne tokom 9. i 10. stoljeca. Po tome ljetopisu, područjem Bosne je početkom 9. stoljeća vladao vladar po imenu Silimir i nije bio kršćanin, bio je paganin. Prilike u kojima je vladao su bile dosta teške, posebno za kršćane koji su u to doba bili progonjeni. Međutim, Silimir je bio dosta tolerantan prema njima. Silimirova vladavina je svakako važna etapa u začecima bosanske države. Zato su u pravu neki stari pisci, kao npr. Ivan Frano Jukić, koji Silimira naziva prvim bosanskim vladarom. (Ivan Frano Jukić, Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb 1851).

Početkom trećeg desetljeća 9. stoljeća, Silimira je naslijedio njegov sin Bladin za koga se kaže u Ljetopisu da je vladao na sličan način kao i njegov otac, doslovno “gospodovao redom i putom otca svoga Silimira”. Za vrijeme Bladinove vladavine, koja je trajala od početka do približno krajem trećeg desetljeća 9. stoljeća, Ljetopis navodi podatke o velikom doseljenju Slavena na područje Bosne koji su se ubrzo pokorili Bladinovoj vlasti. Zanimljivo je da se pri opisu Bladinove vladavine spominje i njegov sin Knez Ratimir kao neka vrsta suvlastodršca.

Ratimir vlada krajem trećeg desetljeća 9. stoljeća do 838. godine. Ljetopis ga prikazuje kao nemilosrdnog zatirača kršćanstva, što je bio veliki zaokret u odnosu na politiku mira i tolerancije koju su provodili njegovi prethodnici Silimir i Bladin. Ratimir se kao vladar “Kraljevstva južno od Save” spominje 838. godine u franačkim spisima, kao i u drugim izvorima. Neki historičari su ga proglasavali “hrvatskim vladarom” bez ikakvog uporišta. Svi raspoloživi historijski izvori govore da je Ratimir bio vladar nezavisnog “Slavenskog Kraljevstva” koje je zauzimalo prostor Bosne, a ne Hrvatske. O tome čuveni historičar Marko Vego kaže: “Čini mi se da je Hadžijahić na čvršćim temeljima kada je poredio franačke analiste iz 838. godine koji su spomenuli nekog Ratimira čija je regija smještena između Franačke i Bugarske, južno od rijeke Save. To je upravo Bosna. Ovo ga je navelo da zaključi da je vjerovatno Dukljaninov Ratimir istovjetno lice sa ovim Ratimirom u Bosni… Mislim da će nauka ovu posljednju tvrdnju usvojiti i prihvatiti kao činjenicu.” (Oslobođenje od 29. 8. 1972., Muhamed Hadzijahić, “Povijest Bosne u IX i X stoljeću”, Sarajevo, 2004). Ratimir nije ostavio sina, a u vlasti ga je naslijedio neki njegov srodnik “”jedan od njegova kolina”.

Ljetopis ne navodi imena četiri sljedeća vladara, koji su slijedili Ratimira i vladali na području Bosne od 838. do 860. godine nego ih naziva skupno Četiri Nepravedna Kralja, opisujući ih kao izrazito neprijateljskim prema kršćanima. Da su kršćani u ovom periodu na prostoru Bosne zaista napuštali kršćanstvo i vraćali se paganstvu govore i drugi historijski izvori. O tome govori i Teofanov Nastavljać koji govori o odbacivanju kršćanstva i vraćanju paganstvu mnogih u južnoslavenskim zemljama upravo u to doba, u periodu od 820. do 867. godine. (Theophanes Continuatus, 288-289). Jedna od primjera vladavine ova “Četiri Nepravedna Kralja” sastoji se u tome da se za njihovog vremena na području Bosne prekida kontinuitet vladavine prijenosom vlasti sa oca na sina.

Poslije “Četiri Nepravedna Kralja” na vlast 860. godine dolazi Satimir koji je vladao do 877. godine, koji se spominje i pod imenom “Svetimir”. Spominje ga i dubrovački hroničar Resti “re di Bossina padre di Svetopelek o sia Svetopilo” (J. Resti, Chronica Ragusina,21). U mnogim srednjovjekovnim dubrovačkim spisima, koji su nastali kasnije, a odnose se na područje Bosne u periodu 9. i 10. stoljeća, područje Bosne se izričito naziva bosanskim imenom. Period Satimirove vladavine karakterišu njegovi izrazito prijateljski odnosi sa Dubrovnikom i tolerancija prema kršćanima. Satimir sklapa trgovački ugovor između Bosne i Dubrovnika koji dubrovački hroničar Resti stavlja u 831. godinu. Datiranje tog ugovora, koje navodi Resti, je utvrđeno kao kasniji i netačan podatak. Satimir se obavezao davati Dubrovniku 500 ovnova, 50 volova i 200 tovara žita i osigurati Dubrovčanima potpunu slobodu trgovine u Bosni. Dubrovčani su mu zauzvrat poklonili 14 lakata skrleta i jedan plašt “alla bosnese” (J. Resti, Chronica Ragusina,21). O ovom ugovoru govore i druge, starije hronike, tj. Anonimova i Ragninina, ali ne spominju ime bosanskog vladara.

Satimira je naslijedio njegov sin Budimir koji je vladao od decembra 877. do marta 917. godine. Postoje određene indicije da je Budimir vladao vrlo velikim prostorom, i to prostorom uže Bosne, Podgorja, Neretve i Duklje. Postoji više lokaliteta u Bosni koja nose njegovo ime. Tako npr. u sarajevskom polju postoji naselje “Butmir”, poznatom po predhistorijskom nalazištu (“butmirska kultura”). Zahvaljujući turskim defterima iz 15. stoljeća znamo da je se to naselje tada zvalo “Budimir”. Godine 1455. to naselje je zabilježeno kao “Budmir”, a 1485. kao “Budimire” (V. Klaić, Narodni sabor, 8, O selu Butmir vidi: H. Sabanović, Bosansko krajište, 1448-1463). Nema, dakle, ništa slučajnog u činjenici da se Budimirovo ime javlja upravo na području gdje se nalazila jezgra najstarije bosanske države. (A. Benac, Sarajevo kroz arheološke spomenike). Budimirova vladavina je bila dosta duga, trajala je punih četrdeset godina i tri mjeseca i karakteriše je tolerantnost prema kršćanima. Za njegove vladavine mnogi stanovnici Bosne prelaze sa paganstva na kršćanstvo, što je predstavljalo veliki zaokret u vjerskim prilikama na prostoru Bosne. Također, to podvlači i činjenicu da se kršćanstvo na prostoru Bosne najkasnije proširilo na široke slojeve naroda, te su zbog toga u Bosni najmanje zastupljena kršćanska imena naselja od svih južnoslavenskih zemalja. Tome je naravno kasnije značajno pridonijelo i širenje bogumilstva, kao i islama.

Poslije Budimira na vlast dolazi Svetolik-Stjepan koji je vladao od marta 917. do 932. ili 934. godine. Ragnina se, pripovjedajući o Svetoliku-Stjepanu, oslanja na starije, anonimne anale i spominje samo ime Svetolik, dok Anonim govori samo o “bosanskom kralju Stjepanu”. Obje hronike govore o tome kako je bosanski kralj Stjepan pozvao i svečano primio u Bosni dubrovačkog župnika “Dum Srdja” (“Don Sergio”) i bogato nagradio velikom svotom zlata i srebra i naložio da se u Dubrovniku podigne crkva sv. Stjepana, koja je zaista podignuta dvije godine kasnije. Ragnina dopušta mogućnost da je tu crkvu Svetolik-Stjepan samo obnovio, a ne sagradio. Obje hronike opširno pišu i o kraljevoj ženi Margariti, koja je Dubrovnik obdarila srebrom za izradu relikvijara. Potom se pripovijeda o tome kako je kralj sa kraljicom i svojim velikašima posjetio Dubrovnik, gdje je najsvečanije dočekan. Tom prilikom obdario je milostinjom svećenike i sirotinju sa više od 2.000 dukata (po Ragnini – perpera). Po selima je izgradio crkvice u čast sv. Stjepana. Kada je oko 934. godine umro kralj Stjepan, Dubrovčani su ga uz najveće počasti ožalili, kao da je bio gospodar Dubrovnika. Svetolik Stjepan nije ostavio potomstvo, a po njegovoj smrti njegova žena Margarita se stalno nastanila u Dubrovniku, gdje se zaredila. Darovala je Dubrovniku 200 libara srebra i podigla crkvicu posvećenu sv. Margareti. Umrla je u Dubrovniku. U njenu čast su Dubrovčanini 1571. godine postavili natpis u kojem se kaže: “Bosanska kraljica Margareta podigla hram djevici Margareti u nekad blaženom vremenu.” Neki historičari su formirali i mišljenje da su Dubrovčani podigli taj natpis više na osnovu legende, a ne na osnovu stvarnih činjenica, zbog određenih kontradikcija koje se javljaju po ovom pitanju u historijskim izvorima, tako da to pitanje još uvijek nije u potpunosti rasvijetljeno.

Dubrovački izvori izričito govore da Svetolik-Stjepan nije ostavio nasljednika, što je najvjerovatnije izazvalo političku krizu u zemlji, i upravo u to vrijeme, polovinom 10.stoljeća, Bosna je prvi put u historiji došla pod vlast jedne strane zemlje – Hrvatske. U Ljetopisu popa Dukljanina se opisuje kako je hrvatski vladar Krešimir opustošio Uskoplje, Luku i Plevu i da je se bosanski ban tom prilikom sklonio u zaštitu kod ugarskog kralja. Tu se, najvjerovatnije, misli na hrvatskog kralja Krešimira II koji je vladao od 949. do 969.godine. Njega je naslijedio njegov sin Stjepan (969-997), koji se poistovjećuje sa Stjepanom Držislavom, za koga se kaže da je vladao Hrvatskom i Bosnom, dok su njegovi nasljednici, prema istom izvoru, vladali Hrvatskom, ali ne i Bosnom. Smrću bosanskog vladara Svetolika-Stjepana, oko 934. godine, dolazi dakle do izvjesne krize domaće vlasti u Bosni, koja će potrajati praktično do 1180. godine i bana Kulina, koji napokon uspijeva ponovo uspostaviti nezavisnost Bosne.

Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz vijekove poslje Turske okupacije sve do Austrijske okupacije Ponedjeljak, jul 7 2008 

Preuzeto sa Tuzlarije foruma.

Poslednja bosanska kraljica Katarina Kosaca Kotromanjic


Natpis na grobu u rimu poslednje bosanske kraljice Katarine Kosaca-Kotromanic, ciji grob danas mozete posjetiti u Rimu u crkvi Sv.Marije (Ara coeli).

Ara coeli

Katarina Kosača-Kotromanić je rođena u Blagaju 1425/26 kod Mostara

Brak sa Stjepanom Tomašom Kotromanićem

Katarina i kralj Stjepan Tomaš su se vjenčali 1446.
Na svečanosti je bio prisutan i njen otac vojvoda Stjepan Vukčić Kosača.
Herceg Stjepan, u to vrijeme najmoćniji bosanski velikaš, se borio za stabilnost Humske zemlje u sastavu Bosanskog Kraljevstva, bio je vjeran bosanskoj kruni i dinastiji bosanskih kraljeva Kotromanića. Međutim, u vrijeme represije kralja Tomaševića nad pripadnicima Crkve bosanske, pred kraj Bosanskog Kraljevstva, Herceg Stjepan je stao u zaštitu bosanskih heretika, što je dovelo do nesuglasica na relaciji s bosanskom krunom. Tomašević, željan dokazivanja i krune koju je zatražio od Pape, počeo je sprovoditi teror nad hereticima. Kasnije su odnosi između Kosače i Tomaševića izglađeni, što je zabilježeno u pismu Hercega Stjepana Mletačkoj Republici od 1. decembra 1461. godine. Stjepan Kosača je ranije dao svoju kćer za Stjepana Tomaša Kotromanića, koji je ranije bio oženjen krstjankom Vojačom. Princ Stjepan Tomaš Kotromanić je postao kralj Bosne i s kraljicom Katarinom je imao dvoje djece: Sigismunda i Katarinu. To su ustvari polubrat i polusestra Stjepana Tomaševića, koji je bio sin kralja Tomaša i krstjanke Vojače.
Stolovali su u Kraljevoj Sutjesci.

Osmanlijsko osvajanje i bijeg

Osmanske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj je okončao svoj život braneći Bosnu. Djeca Sigismund i Katarina su pali u tursko zarobljeništvo. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zateklo kraljicu majku Katarinu u Kozogradu iznad Fojnice. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je pobjeći i povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za odbranu Bosne. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoliti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica i Počitelja zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. Legenda kaže da je kraljica i kraljičina pratnja izbjegla osmanlijsku potjeru tako što je sve konje naopako potkovala. U Dubrovniku je pohranila mač svog pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila “pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere”. Mlada kraljica Mara, druga bosanska kraljica u to vrijeme, žena Stjepana Tomaševića, pobjegla je preko Kupresa u Hrvatsku nadajući se utočištu, ali tamo ju je zarobio i orobio hrvatski ban Pavao Speračić, ljuti neprijatelj posljednjeg bosanskog kralja Tomaševića. Nako što se spasila tamnice, uspjela je pobjeći do Dubrovnika. U Dubrovniku je kraljici onemogućeno da vrati blago svoje porodice koje se tradicionalno čuvalo u dubrovačkom trezoru. Tako je potpuno razočarana u prijatelje po vjeri iz Hrvatske odlučila da ide u mletački Split, nakon čega odlazi svojoj majci u Ugarsku.

Oporuka

Katarininu djecu Sigismunda i Katarinu su Osmanlije odveli na dvor u Istanbul, gdje su primili islam. Sigismund je u Osmanlijskom carstvu napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karasija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan “Kral Ogli” (kraljević). Nikada se nije vratio staroj vjeri. Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala, kako svoju zemlju Bosnu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uvjetom, da se vrate vjeri svojih pradjedova, katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.

Smrt

Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić je umrla 25. oktobra 1478. godine u Rimu. Njeno tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njene plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebno priznate, kad je proglasena blaženom. Dan njene svetkovine je 25. oktobar. Tu svetkovinu slave katolici, posebno franjevci Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca

Karta Slovenije,Hrvatske i Bosne sa dijelom Dalmacije

Amsterdam,1640,po Mercatovoj karti iz 1589.godine.

16.stoljece

Nakon pada srednjovijekovne bosanske drzave(smrti posljednjeg bosanskog kralja 1463.i pada Banja Luke 1521.godine)Bosna je postala turski vilajet,prilicno odsjecen od Zapadne Evrope. U toku 16.stoljeca ipak su neki zapadnjaci posjetili Bosnu i ostavili svoje biljeske o zemlji:Austrijanci Benedikt Kuripesic 1530. i Leonardo Nogarol 1531.godine, te Mlecanin KatarinoZeno 1550.godine.


Kamengrad(gradic u Bosni)drvorez,Benedikt Kuripesic, 1530.


Grad Kljuc,Benedikt Kuripesic, 1530.

U subotu 3.septembra krenusmo iz Golesa,pa iduci preko visokog brda,dodjosmo do carskog bunara,koji je tako nazvan zato sto je turski car otprilike prije 74 godine,kad je napao Bosnu i sa cijelom svojom svitom dosao do tog bunara,tu je zastao i dalje nije isao,vec je poslao svoje pase s vojskom protiv grada Kljuca.Oni pobijedise bosanskog kralja,koji se bio zatvorio u gradu Kljucu i uzese Kljuc i Kamengrad.

Benedikt Kuripesic, 1530.


Visegrad,Kuripesic 1530.


Austrijska delegacija,Joseph Freiherr von Lamberg i Nikola Jurisic,pred Gazi Husrevbegom ,Kurpesic 1530


Krupa


Hrvatska i Bosna oko 1590.godine
nepoznati autor,mozda Cornelius de Jode,Antwerpen
Povijesni muzej Hrvatske,Zagreb
Na lijevoj strani austrijski car Rudolf ( 1576-1608 ), na desnoj turski sultan Murat 3.(1574-1595)


Veliki vezir Mehmed-pasa Sokolovic (1505-1579),najpoznatiji Bosanac u tursko doba
(zbirka Baltazara Bogisica u Cavtatu)


Sarajevo,nepoznati autor 17.stoljece


Sarajevo,panoramski prikaz,F.N.Sparra de Banstrorf,1697.godine,ratni arhiv Bec


Bihac,Valvasor,1689.

Zatim dodjosmo do vode Bosne i predjosmo je.Tu nam dodje u susret vojvoda Murat sa otprilike 130 dobro naoruzanih i opremljenih konjanika,gospodu lijepo i predusretljivo doceka i doprati do malog seoceta,Kovaci zvanog.Tu prenocismo.Poslije otprilike sat i po vremena uputise se gospoda sa cijelom svitom Husrref-begu,bosanskom pasi.Oko 30 hrabrih Turaka jahalo je pred njima.Pasa se nalazio u selu Glavagodinu,nedaleko nad nasim selom.Kako smo dosli blizu logora gdje je pasa stanovao,sjahase gospoda i prodjose kroz dva duga reda Turaka,koji su bili najhrabriji od svih obuceni u lijepo,platno i svileno odijelo,sa turbaima i zlatom izvezenim sarucima.Kad su gospoda prosla kroz prvi red i primicala se salasu ili kolibi,sagradjenoj od lijepog zelenog lisca,kroz koju je tekao mali potocic,sretose ih dvojica najvisih pasinih dvoranina,pognute glave i sa rukama presamicenim na prsima; i nasa gospoda su se takodjer poklonila pred njima.Zatim su usli u kolibu gdje je pasa(krupan i snazan covjek) sjedio u svom sjaju.Po zemlji, travi i pod njegovim nogama bio je prostrut vrlo lijep cilim. Gospoda su usla k pasi,bila lijepo docekana sa svim pocastima i pozvana da sjednu.Razgovarali su s njime oko dva sata,pa se poslije povratise u konaciste.

Kuripesic,1530.

Tako smo se priblizili sarajevskom kraju i stigli do rijeke koja tece izmedju dva brezuljka a s obadvije strane se stere grad Sarajevo.Pun je vrtova i dobrih vocnjaka.Trgovacko je mjesto.Kuce su sagradjene od drveta,kamena i zemlje.Tu ima mnogo dzamija i karavan-saraja.Ima tvrdjavicu,koja je sagradjena navrh brda.Grad ima 10.000 kuca,a svakakuca ima svoj vrt i cardak.Vrtovi su lijepi,poput onih u Padovi.

Catriano Zeno,1550.

Na sjevernoj,sjeveroistocnoj i zapadnoj strani ovog visokog grada na terenu ispresjecanom brdima i dolinama,po pitomim brezuljcima,s desne i lijeve strane rijeke Miljacke,po vrtovima i bascama,nanizane su amfiteatralno u grupama,krasne i simpaticne kuce sa dimljacima prizemne i na sprat.Pokrivene su vecinom ceremitom,a neke sindrom.Svaka kuca ima zivu vodu.

Evlija Celebija,1660.

17.stoljece

U toku 17.stoljeca vodili su se ratovi izmedju Habsburskog i Otomanskog carstva.1683.godine Turci su opkolili Bec,ali bez uspjeha.Kad su Turci bili prisiljeni da se povuku prema jugu iz Ugarske i Slavonije,Bosna je postala pogranicno podrucje gdje su se vodile krvave borbe.Nekoliko stranih putnika namjernika je dalo svoj opis Bosne u ovom stoljecu:Englez Henry Blound 1637,hrvatski svecenik Pavle Rovinjanin 1640.godine dvojica Francuza Poullet i Quielet 1658.- i cuveni turski putopisac Evlija Celebija 1659.godine.


Veduta Bihaca nastala prilikom napada austrijske vojske 1697.godine,Rukopisna zbirka L.F.Marsiglija,Bologna

Austrijski pohod 1697.godine
1697.godine austrijska vojska je odlucila da napadne Bihac,vazno tursko pogranicno utvrdjenje.Tim povodom je nastao niz veduta bihacke tvrdjave za potrebe austrijske vojske.Austrijanci su dozivjeli poraz kad su apali Bihac u junu 1697.Princ Eugen Savojski,koji je komandovao austrijskom vojskom,malo kasnije se uspio probiti do Sarajeva,te je potpuno unistio grad.Iz ovog vremena postoji nekoliko veduta Sarajeva.

Pismo princa Eugena Savojskog gradu Sarajevu 21.oktobra.1697.godine
!… ovim dajemo na znanje vrhovnom poglavaru otomanskog grada Sarajeva,odlicnim gradjanima i svim stanovnicima da se nalazimo ovdje u provinciji Bosni i da smo u blizini pomenutog grada Sarajeva.Kako nismo dosli u ovu zemlju s namjerom da pravedno carskom oruzju zrtvujemo jos ljudske krvi,nego da one koji traze milost i hoce da se pokore rimskom caru s ljubavlju i dobrotom pripazimo,odlucili smo se,iz osobitih obzira prema sarajevu,da ovo pismo uputimo s napomenom da nam,ako zelite da se spasite zla,posaljete jednoga ili vise izaslanika.I to odmah,inace cemo bez oklijevanja nastaviti svoj mars,a onda necemo nista uvazavati jer nece biti vremena za nesto novo dogovaranje kada se sa svojom vojskom primaknemo blize. Ovu nasu opomenu shvatite dobronamjerno. Ali, ako se ona ne uvazi i ako ostanete uporni,uvjeravamo vas da ce nasa dobrota izvrnuti u strogost, pa cemo sve unistiti macem i vatrom. Necemo postediti ni dijete u majcinoj utrobi, jer je pripravljena teska artiljerija…”


18.stoljece

U 18.stoljecu su se pojavile prve knjige na latinskom i njemackom jeziku.
Austrijanci su nastavili svoje pohode prema Otomanskom carstvu prodiruci u Bosnu.
U ratu 1788-89.godine Austrijanci su se borili protiv Turaka u pogranicnom dijelu Bosne i pet mjeseci opsjedali Dubnicu,
ali su se ipak morali povuci.


Zarobljena Bosna ili vladavina i propast Stefana,posljednjeg bosanskog kralja,
Pavao Ritter Vitezovi,1712.godine


Maximilian Schimeck:Politicka historija Kraljevine Bosne i Rame,od 867.do 1741.godine,Bec 1787


Zbirka historijskih i geografskih opservacija o Kraljevini Bosni,
nekad pod madjarskom upravom,
povodom podizanja carske vojske na Bosnu godine 1737.
Austrijska knjiga na latinskom jeziku,1737.


Pregled starina Bosanske provincije
Filip Lastric,1776.


Grb Bosne,Cristofor Zafranovic,Stemantografija,Bec 1741


Zaista koliko je planina i dolina
u Bosni toliko se gotovo moze naci rudnih nalazista,istina,neiskoriscenih,
zbog tajne drzavne politike.
Usudio bih se reci da u kraljevini Bosni
ima i minerala svake vrste i tesko bih vjerovao
da postoji neka kovina koje ne bi bilo u utrobi bosanskog tla.
Ipak u velikim kolicinama se vadi zeljezo,izradjuje celik i izvozi u strane zemlje.
Isto tako,ovdje ima, u manjoj mjeri, i arsenovog sulfida o zive.
Napokon, u Gornjim i Donjim Solima i na drugim mjestima nalaze se bunari koji daju obilnu slanu vodu, sto se sjaji zelenozuckastom bojom.
Kad je prokuhaju na vjestacki nacin,
daje tako bijelu sol, da je nikad ne bi razlikovao
od bijelog secera da je ne okusis,
takve soli ima na mnogo mjesta.
Mnogi su povjerovali da ima mjesta gdje bi se mogli otvoriti rudnici kamene soli,
a isto tako i sumpora i razlicitih kovina,
ali politika,kako je vec receno,onih koji vladaju,nalaze da se o tom potpuno suti.
Ukratko receno: Bosna posjeduje sve potrebno za prijatan ljudski zivot,a obiluje onim cime se moze napuniti vladarska blagajna.
Filip Lastric,1765.


Bosanac Filip Lastric (1700-83)
bio je teolog i historicar.
Izdao je mnogo popularnih teoloskih djela.
Kao provincijal bosanskih franjevaca branio je
historijsko pravo provincije Bosne Srebrene.
Napisao je knjigu: Pregled starina Bosanske provincije,
izdatu u Veneciji 1762.
Drugo izdanje 1776. u Ankoni,prvu stampanu knjigu o Bosni koju je napisao jedan bosanski autor.Napoleonovo doba

U Napoleonovo doba,1806-1813.
Francuzi su drzali Dalmaciju,koja granici sa Bosnom.Ima mnogo izvjestaja
o bosanskim prilikama,a diplomata
Chaumette Des Fosses je napisao knjigu o Bosni.

Bosanac koji se u cijeloj Turskoj smatra
covjekom dobrog karaktera,
u svojoj je zemlji okrutan,bilo
usljed opore klime,bilo,prije,zbog nepovjerenja koje kod njega izaziva
opasan polozaj izmedju tri velika carstva
u kome se nalazi.
Chaumette Des Fosses 1807. i 1808.godine
Bosanski begovi
F.Kanitz,Ilustrirte Zeitung 15.01.1876.
( nacrtano 1858 )

Felix Philipp Kanitz
Madjarski crtac,etnolog i arheolog
(Budimpesta 1829.Bec 1904)
Studirao je u Becu, a vec od 1847.
godine radio za Ilustrirte Zeitung u
Leipzigu.Putovao je 1857. iz Dubrovnika u Trebinje.
Objavio je zanimljiv napis i odlicne crteze sa puta u listu Ilustrirte Zeitung. Kasnije
su njegovi crtezi reproducirani u nekoliko
knjiga o Bosni i Hercegovini.
Mnogo je putovao po balkanu i objavio je
ilustrirane knjige o Bugarskoj i Srbiji.

Na putu iz Dubrovnika za Trebinje

Zvuci ironicno govoreci o putu,t.j. o raskrcenoj cesti za kola ili cak jahace ili pjesake,
kad svakom putniku preostaje
da sam potrazi najpogodniju stazu izmedju hrdina,
gdje nam cesto zivot zavisi o posrtaju naseg konja.
U mirnijim bi okolnostima mozda promjena krajolika,raznovrsnost stijena,
izucavanja
biljnog zivota mogla dati istrazivacu ili umjetniku naknadu za putne napore,
ali u ovim krajevima,gdje jos uvijek zive uspomene na masakr u Grahovu,
gdje se u svakom trenutku mogu pojaviti crnogorske ili slicne na plijen pohlepne horde,ruka odmah
potegne za pistolj,te dusa nije dovoljno mirna za bilo kakve studije.

F.P.Kanitz,Ilustrirte Zeitung 1858. Slaveni u Eropskoj Turskoj
su veoma daroviti za ucenje stranih jezika
a pokazuju slicnu sposobnost za pravljenje mehanickih sprava.Osmanlije, s druge strane
,izgleda da su liseni dara za ucenje jezika i rijetko govore ijedan drugi jezik osim svog vlastitog.Ljubav i postovanje koje
djeca ukazuju roditeljima, i uopste starijima,sto je tako lijepa osobina slavenskih plemena,preovladava i u Bosni.
Njihova trezvenost je takodjer izvanredna kad se uporedi s navikama zapadnih naroda
,oni se ne uzbudjuju tako lako kad su pod uticajem pica.Samoubistvo je gotovo
nepoznato u ovim zemljama,kako medju muhamedincima tako i medju kriscanima,buduci da su i jedni i drugi fatalisti i trpeljivo
se pokoravaju bozjim odredbama.
Mucka,ubistva,trovanja i slicno potpuno su
nepoznati.Postoji osveta za nanesene uvrede,krvna osveta,ali ne u istoj mjeri kao
kod Grka ili Albanaca.

E.Spencer:Putovanje po Evropskoj Turskoj 1850


Bosanski trgovac
Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Bosanska plesacica
Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Most na Neretvi u Mostaru
J.J.Kirchner.Iz knjige Schweiger-Lerchenfelda:Bosna,zemlja i stanovnistvo 1878

Mostarski most

I ovaj most sagradio stari neimar
Sinan,sin Abdulmennan-agin,a po
Sulejman-hanovoj naredbi.On izgleda kao luk
duge koji se uzdize do Kumove Slame i
pruza s jedne litice na drugu.Ispod sredine
mosta tece rijeka.Kako se sa obje strane
toga mosta nalaze tvrdjave,to nije moguce
preci s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta.Eto neka se zna
da sam ja,bijedni i jadni rab bozji,Evlija,dosada presao i vidio sesnaest carevina,ali tako visokog mosta nisam vidio.
On je prebacen s jedne na drugu stijenu,koje se dizu do neba.Zaista je neimar ulozio
svu svoju snagu i jasno pokazao svoju veliku
sposobnost.Kad se ovaj most pogleda iz daljine izgleda okrugao,kao luk iz kojga je istom izletjela strijela pa tako stao.
Neimarski ukus,preciznost,elegancijukoja je unosena u ovu divnu kamenu tvorevinu,to nije
pokazao nijedan stari neimar.

Evlija Celebija,1660

Mostar

Ovaj grad ima pedeset i tri mahale sa tri hiljade i cetrdeset tvrdo zidanih,kamenim plocama i ceramidom pokrivenih kuca.Kako se
vecina tih kuca nalazi na onim liticama
sto su na istocnoj strani rijeke,to njihovi doksati,dvorane,mnogobrojne sobe,predvorja i balkoni gledaju u rijeku.Na suprotnoj,zapadnoj strani rijeke su sve sami ruzicnjaci,a svako moze pred svojom kucom na
rijeci loviti ribu i kupati se.
Duzina nastanjenog,izgradjenog dijela grada
na onoj strani gdje je carsija i trg jeste punih pethiljada koraka.Na jugoistocnoj strani prostire se polje dva sata hoda,sve do grada Blagaja.Ono je ispresjecano
vinogradima i bascama.U julu nastane
u gradu velika zega,jer suncane zrake udaraju u one stijene za ledjima grada,
pa se njihov refleks odrazava na grad.
Na istocnoj strani nalaze se vinogradi.Kako grad lezi na potijesnom mjestu,ona je duga
i uzana,ali je zaista privlacna.

Evlija Celebija,1660
u one stijene

U Bosni se obicaji muslimana
donekle razlikuju od obicaja ostalih
muslimana u svijetu,U Donjoj Tuzli sam
na primjer vidio mladu zenu kako hoda bez
feredze,a obicna je izreka medju Turcima:
“Odi u Bosnu da se zaljubis u svoju vjerenicu”
James Skene,1853

Svaki musliman ima brkove
koje cesto boji u crno u skladu sa
preporukama Kur,ana.
Zaliske i glavu brije,ostavljajuci cuperak
na vrhu glave,da bi ga njegov andjeo cuvar
na sudnji dan imao za sta izvuci iz grobba.
Bradu nose samo hadzije,oni koji se odlikuju
izuzetnom mudroscu.

E.Spencer:Putovanje po Evropskoj Turskoj 1850


Katolicki par
Th.Mayerhofer.Iz knjige J.Asbotha,1887


Beg iz Zagorja
Th.Mayerhofer.Iz knjige J.Asbotha,1887


Seljaci na tuzlanskoj pijaci
W.Leo Arnddt.Iz knjige H Rennera,1896


Zena iz Srebrenice
Hugo Charlemont,
Die osterr-ung.Monarchiein Wort und Bild,1901

1875


Rat u Hercegovini,Turski vojnici dovode zarobljenike
Charles Yriarte,The Illustrated London News 18.9.1875

Ustanak 1875.godine
U augustu 1875.godine izbio je ustanak u istocnoj
Hercegovini,koji se ubrzo prosirio po Bosni.
Odjednom je situacija u Bosni i Hercegovini bila od
evropskog znacaja.
Svi su evropski listovi i casopisi opsirno izvjestavali
o borbama krscanskog stanovnistva protiv Turske Carevine.

Izbijanje ustanka 1875.godine – po izvjestajima lista The Illustrated London News

31.jula: Prema izvjestaju iz Dubrovnika
donekle ozbiljne borbe su izbile u Hercegovini.

7.augusta: Izvjestaji iz Hercegovine javljaju
da su turske trupe bile uspjesne u nizu okrsaja,
te da je mostarski biskup nagovarao ustanike da poloze
oruzje. Knez Milan,boraveci u Becu,
imao je audenciju kod cara Franje Josipa,a povodom
tog susreta receno je da austrijska vlada ima namjeru
sacuvati strogu neutralnost u hercegovackoj stvari,
a preporucila je Srbiji da to isto ucini.

11..augusta: Kako nedavne operacije turskih snaga nisu uspjele suzbiti pobunu u Hercegovini,
poduzete su energicne mjere,te je guverneru Bosne
nalozeno da odmah posalje sve raspolozive trupe protiv
pobunjenika.
Pojacanja su takodje poslata iz Carigrada.
Turska vlada se posebno zahvaljuje austrijskoj vladi
na njenom lojalnom i prijateljskom stavu.

21.augusta: Najnoviji telegrami i pisma o ratu u Hercegovini pokazuju da obim pobune raste,hriscansko stanovnistvo u okolnim pokrajinama ispoljava spremnost
pomagati pobunjenike u novcu i oruzju. Istovremeno se javlja da je izbila pobuna u Bosni,te da su pobunjenici
zauzeli jedno utvrdjenje i jedan grad.
Grad Banja Luka,utvrdjeno mjesto sa oko deset hiljada stanovnika,pridruzio se pokretu.Gradovi Dubica,Berbir i
Kostajnica su navodno u plamenu,a mnogi turski plemici
su,kako se javlja,poklani.


Turske trupe zauzimaju karavan-saraj na granici prema Dalmaciji
Ronald Campbell,The Illustrated London News 18.9.1875

28.augusta: Informacije koje dolaze
u britansku ambasadu u Carigradu kazu da
turske trupe,koje jos uvijek stizu u Hercegovinu,tjeraju pobunjenike pred sobom,
a da ovi,povlaceci se,cine strasna zvjerstva.
Ovu vijest potvrdjuju drugi obavjestajni izvori.Pobunjenici su spalili Dubicu,a stanovnici bjeze u Stolac.
Otomanska vlada je odlucila poslati
Server-pasu kao carskog opunomocenika ka
pobunjenicima u Hercegovini,a javljajuci o
ovom koraku zahvaljuje se svim ambasadorima
velikih sila za njihov prijateljski stav.
Diplomatski uticaj triju careva i drugih evropskih sila iskoristit ce se da se
pobunjenici odvrate od daljeg otpora.
Porta je spremna da prihvati izvjesno
posrednistvo,koje bi ih spasilo,u slucaju da
se pokore,od ekstremnog bijesa,sto bi dalje
moglo dovesti do stalnih administrativnih
reformi.

4.septembar: Konfuzni telegrami iz
Hercegovine,ili bolje receno o Hercegovini,jos imaju dvojni karakter.
Oniod strane pobunjenika govore o paljenju
ili zauzimanju turskih sela i o dobrovoljnim
pomocnim trupama koje stizu iz Srbije.
Oni sa turske strane govore o pokretu trupa
i o postepenoj koncentraciji turskih trupa
u blizini pobunjenika.Medjutim,objava da su
sultanove trupe iz Mostara zauzele manastir
Duzi,prvi je izvjestaj o sustinskom turskom
uspjehu otkad je pobuna izbila.

8.septembra: Nasi izvjestaji o razvoju borbi su zbunjujuci i proturjecni.
Potvrdjeno je,medjutim da su pobunjenici
uspjeli suprotstaviti se Turcima kod Dabra,Bilece i Niksica.Nema sumnje da su
Turci u svakom od ovih okrsaja bili odbijeni
sa znatnim gubicima.
Receno je da je Nedjib-pasa povucen uslijed
ovih poraza.Ukupan broj turskih pojacanja
poslatih u Hercegovinu od pocetka ustanka
dostize 9.000,a racuna se da ukupan broj onih
koji su poslati u Bosnu iznosi oko 7.000
Ocekuju se svjeza pojacanja,jer je 18.000 vojnika,koliko ih ima u Hercegovini,jedva
dovoljno za gerilski rat koji prijeti.


Hercegovacke izbjeglice na austrijskom tlu
V.Katzler,Illustrirte Zeitung 2.10.1875.

Turska straza na bosanskoj granici kod Kostajnice,Uber Land und Meer,1875


Hercegovacke izbjeglice izmedju i Goslica
Melo Prior,The Illustrated London News,19.8.1876

Priblizavali smo se bosanskoj
granici preko sela Strmnice,gdje se zbilo
cak 6.000 izbjeglica…
Ovakvu bijedu kao sto je bila ova nisam nikad
vidio u svom zivotu i nikada nisam mogao ni zamisliti da nesto ovakvo postoji.
Bili su doista u zalosnom stanju.Izbjegice su se
nadale da smo svima donijeli hranu.Oko nas
se skupila sasusena i iscrpljena lica,mrsavi
i koscati kosturi izbrazdani bolescu i povijeni gladju.
su nas tako da je izgledalo kao da plesu
kobni ples smrti.Mea se nalazio djecak od
dvanaest godina,blijed i njezan kao cvijetak
visibabe koji smo poneki spazili na putu.
Jasdjelo da nece dugo ostati u zivotu-a i bolje mu je da se ne pati.Uz njega,kao radi
kao zastite,priljepilo se drugo dijete.
Nekoliko povezanih dronjaka produzivale su
s polja duge pletenice zenske kose.
To je bila citava njegova odjeca.
Nesto engleske pomoci vec je stiglo u Strmnicu,ali za mnoge i suvise kasno.
Tokom nekoliko posljednjih mjeseci,samo u ovom selu pomrlo je preko sest stotina osoba.

Ar Evans,Ilirska pisma,9.2.1877


Hercegovacke izbjeglice u Dubrovniku
The Illustrated London News 29.1.1876
Hadzi Lojo poziva na ustanak
Felix,Uber Land und Meer,1878

Hadzi Lojo

Hadzi Lojo se prvi proglasio spasiteljem
domovine,s obzirom na opasnost koja je
prijetila njegovoj zemlji.
Hadzi Lojo je slavenskog porijekla.
Ovaj vodja Bos pripada staroj begovskoj
samiliji i prilicno je bogat.
1873.godine je bio clan uglednog vijeca u
Sarajevu.
Prije mjesec i po dana me je vodio
kroz glavni grad Bosne.Tada je Hadzi Lojo
agitatorski rad poceo da privlaci paznju
vlasti.
Kako je zakljuceno da gnjevni svetac
propovjeda samo protiv vanjskog neprijatelja
-iako je bilo dosta napada na zemaljsku vladu
-pustili su ga na miru.Ako se pitamo
sta je doprinjelo ucvrscivanju ugleda ovog
svetog covjeka,onda je to,pored vrlo
upadljive pojave sa mocnim,gromkim glasom,
bijesni,fanaticni i zaneseni izgled koji
stvara utisak ludaka,to jest po muslimanskom
vjerovanju covjeka koji se ne sazaljeva,vec
uvazava.
Utisak koji je ostavio na mene prvi susret
s ovim modernim svecem bio je,osim donekle
smijesnog izgleda,da postoji izvjestan plan
iza toga, i da ovaj dervis,koji hoda bos i
ljeti i zimi,ima ne bas bezazlane veze sa
uticajnim licnostima u glavnom gradu carstva.
Nasa slika prikazuje Hadzi Loju,mocnog
Bosanca,ispred sarajevske kapije,kako
propovjeda jedinu valjanost ucenja Kur,ana.

Uber Land und Meer,1878.


Austrijska armija,Gustave Janet,Le Monde Illustre 1878


Austrijske trupe prelaze Bosnu kod Maglaja
Ronald Campbell.The Illustrated London News
19.10.1878


Grad i tvrdjava Doboj
J.J.Kirchner,Uber Land und Meer,1878

Od svih drzava bivse jugoslavije Bosna vjerovatno ima najljepse motive na starim razglednicama.
Velik dio bosanskih razglednica je stampan u Austriji a Bosna je i bila dio Austro- Ugarske monarhije pa je tekst na razglednicama uglavnom na njemackom ili dvojezican.
Posto se na ovim razglednicam cesto spominje rijec Türke i Turcin bitno je napomenuti da se taj izraz za vrijeme AU monarhije koristio za stanovnike Bosne muslimanske vjere a ne na Turke kao sto neki ljudi misle.
Vecina ovih razglednica je putovala u periodu od 1898 do 1918 godine.


Scena sa trznice ca. 1900

Popravak i prodaja cipela

Carsija
Bosanski Kantar (vrsio je usluge vaganja robe, naravno uz naknadu)

Prodavac dasaka

Carsija
Popravka cipela

Bosanski ducan voca


Prodaja tkanine

Prodaja zitarica

Ducan u Bosni

Grupa ljudi u carsiji

Pozdrav iz Bosne


Carsija

Ulicni prizor

Na sajmu



Bosanski franjevac medju vjernicima
Th.Mayerhofer,iz knjige J.Asbotha,Bosznia es a Herczegovina,1887

Theodor Mayerhofer
Austrijski umjetnik (Bec 1855-? )
Zivio je u Becu.Bio je poznat kao slikar i ilustrator.
Boravio je u Bosni 80-ih godina.

Pod turskom vladavinom Sveta Stolica
je povjerila Bosnu i Hercegovinu,
kao i Svetu Zemlju,
Maloj braci franjevackog reda.
Bosanska Mala braca su stalno
povecivali red prilivom iz lokalnog stanovnistva,
a time obezbjedili odredjeno nacionalno obiljezje,
sto se vremenom ispoljavalo i njihovim
vanjskim izgledom.
Za razliku od katolickih svecenika aktivnih
na Istoku, ovi nisu nosili bradu,
vec su samo pustali brkovem i u drugim detaljima
su se drzali starih tradicija,
nastojeci primiti svoju teolosku kulturu
uglavnom iz Madjarske.
Medju svojim istovjernicima stekli su puno postovanje
i povjerenje, a istovremeno su pokusali
obezbjediti izvjesni autoritet i naklonost i medju
vladajucim muslimanskim slojem.

Asboth,1887.

Poput svih gorstaka,Bosanci
su veoma prvrzeni svojoj zemlji i
nasiroko i s velikim zadovoljstvom
pricaju o odlicnom kvalitetu i obilju
proizvoda – zita, meda, ovaca i stoke,
za koje tvrde da im nema premca.
A nisu ni neosjetljivi na ljepotu
raskosnih dolina, gustih suma
i visokih planina.
Uopste uzevsi, seljak u Bosni
je inteligentniji od seljaka u Zapadnoj
i Srednoj Evropi.
Ovo proizilazi iz prirode njegovih
drustvenih institucija, koje ga obavezuju
da razmatra i sam odlucuje o stvarima
i da ucestvuje u raspravi o pitanjima
zajednice ciji je clan.
S druge strane, u vecini zemalja Evrope
vlada sama odlucuje i djela,
pustajuci da um naroda tone u
ucmalost.

Spencer,1850.


Spanski Jevreji u sarajevskoj carsiji
M.Liebenwein, Nada 8, 1902


Stecak sa bosancicom
Ciro Truheljka, 1891.


Bosanski kraljevski grb u Jajcu
Ciro Truheljka, 1891.

Sarajevo Begova Dzamija.