Historija Bosne Balkana i Bosnjaka

Historija drzava i naroda Balkana, povijesne teme, kontroverze pregled historije Srba, Hrvata, Bosnjaka analiza primarnih izvora franacki anali, de administrando imperio, Nestor ljetopis popa dukljanina povelje vladara i velmoza srednjovjekovna crkva bosanska Balkan history: wars. cultures history of Serbia Bosnia Croatia… historical topics

Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz vijekove poslje Turske okupacije sve do Austrijske okupacije


Preuzeto sa Tuzlarije foruma.

Poslednja bosanska kraljica Katarina Kosaca Kotromanjic


Natpis na grobu u rimu poslednje bosanske kraljice Katarine Kosaca-Kotromanic, ciji grob danas mozete posjetiti u Rimu u crkvi Sv.Marije (Ara coeli).

Ara coeli

Katarina Kosača-Kotromanić je rođena u Blagaju 1425/26 kod Mostara

Brak sa Stjepanom Tomašom Kotromanićem

Katarina i kralj Stjepan Tomaš su se vjenčali 1446.
Na svečanosti je bio prisutan i njen otac vojvoda Stjepan Vukčić Kosača.
Herceg Stjepan, u to vrijeme najmoćniji bosanski velikaš, se borio za stabilnost Humske zemlje u sastavu Bosanskog Kraljevstva, bio je vjeran bosanskoj kruni i dinastiji bosanskih kraljeva Kotromanića. Međutim, u vrijeme represije kralja Tomaševića nad pripadnicima Crkve bosanske, pred kraj Bosanskog Kraljevstva, Herceg Stjepan je stao u zaštitu bosanskih heretika, što je dovelo do nesuglasica na relaciji s bosanskom krunom. Tomašević, željan dokazivanja i krune koju je zatražio od Pape, počeo je sprovoditi teror nad hereticima. Kasnije su odnosi između Kosače i Tomaševića izglađeni, što je zabilježeno u pismu Hercega Stjepana Mletačkoj Republici od 1. decembra 1461. godine. Stjepan Kosača je ranije dao svoju kćer za Stjepana Tomaša Kotromanića, koji je ranije bio oženjen krstjankom Vojačom. Princ Stjepan Tomaš Kotromanić je postao kralj Bosne i s kraljicom Katarinom je imao dvoje djece: Sigismunda i Katarinu. To su ustvari polubrat i polusestra Stjepana Tomaševića, koji je bio sin kralja Tomaša i krstjanke Vojače.
Stolovali su u Kraljevoj Sutjesci.

Osmanlijsko osvajanje i bijeg

Osmanske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj je okončao svoj život braneći Bosnu. Djeca Sigismund i Katarina su pali u tursko zarobljeništvo. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zateklo kraljicu majku Katarinu u Kozogradu iznad Fojnice. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je pobjeći i povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za odbranu Bosne. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoliti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica i Počitelja zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. Legenda kaže da je kraljica i kraljičina pratnja izbjegla osmanlijsku potjeru tako što je sve konje naopako potkovala. U Dubrovniku je pohranila mač svog pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila “pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere”. Mlada kraljica Mara, druga bosanska kraljica u to vrijeme, žena Stjepana Tomaševića, pobjegla je preko Kupresa u Hrvatsku nadajući se utočištu, ali tamo ju je zarobio i orobio hrvatski ban Pavao Speračić, ljuti neprijatelj posljednjeg bosanskog kralja Tomaševića. Nako što se spasila tamnice, uspjela je pobjeći do Dubrovnika. U Dubrovniku je kraljici onemogućeno da vrati blago svoje porodice koje se tradicionalno čuvalo u dubrovačkom trezoru. Tako je potpuno razočarana u prijatelje po vjeri iz Hrvatske odlučila da ide u mletački Split, nakon čega odlazi svojoj majci u Ugarsku.

Oporuka

Katarininu djecu Sigismunda i Katarinu su Osmanlije odveli na dvor u Istanbul, gdje su primili islam. Sigismund je u Osmanlijskom carstvu napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karasija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan “Kral Ogli” (kraljević). Nikada se nije vratio staroj vjeri. Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala, kako svoju zemlju Bosnu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uvjetom, da se vrate vjeri svojih pradjedova, katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.

Smrt

Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić je umrla 25. oktobra 1478. godine u Rimu. Njeno tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njene plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebno priznate, kad je proglasena blaženom. Dan njene svetkovine je 25. oktobar. Tu svetkovinu slave katolici, posebno franjevci Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca

Karta Slovenije,Hrvatske i Bosne sa dijelom Dalmacije

Amsterdam,1640,po Mercatovoj karti iz 1589.godine.

16.stoljece

Nakon pada srednjovijekovne bosanske drzave(smrti posljednjeg bosanskog kralja 1463.i pada Banja Luke 1521.godine)Bosna je postala turski vilajet,prilicno odsjecen od Zapadne Evrope. U toku 16.stoljeca ipak su neki zapadnjaci posjetili Bosnu i ostavili svoje biljeske o zemlji:Austrijanci Benedikt Kuripesic 1530. i Leonardo Nogarol 1531.godine, te Mlecanin KatarinoZeno 1550.godine.


Kamengrad(gradic u Bosni)drvorez,Benedikt Kuripesic, 1530.


Grad Kljuc,Benedikt Kuripesic, 1530.

U subotu 3.septembra krenusmo iz Golesa,pa iduci preko visokog brda,dodjosmo do carskog bunara,koji je tako nazvan zato sto je turski car otprilike prije 74 godine,kad je napao Bosnu i sa cijelom svojom svitom dosao do tog bunara,tu je zastao i dalje nije isao,vec je poslao svoje pase s vojskom protiv grada Kljuca.Oni pobijedise bosanskog kralja,koji se bio zatvorio u gradu Kljucu i uzese Kljuc i Kamengrad.

Benedikt Kuripesic, 1530.


Visegrad,Kuripesic 1530.


Austrijska delegacija,Joseph Freiherr von Lamberg i Nikola Jurisic,pred Gazi Husrevbegom ,Kurpesic 1530


Krupa


Hrvatska i Bosna oko 1590.godine
nepoznati autor,mozda Cornelius de Jode,Antwerpen
Povijesni muzej Hrvatske,Zagreb
Na lijevoj strani austrijski car Rudolf ( 1576-1608 ), na desnoj turski sultan Murat 3.(1574-1595)


Veliki vezir Mehmed-pasa Sokolovic (1505-1579),najpoznatiji Bosanac u tursko doba
(zbirka Baltazara Bogisica u Cavtatu)


Sarajevo,nepoznati autor 17.stoljece


Sarajevo,panoramski prikaz,F.N.Sparra de Banstrorf,1697.godine,ratni arhiv Bec


Bihac,Valvasor,1689.

Zatim dodjosmo do vode Bosne i predjosmo je.Tu nam dodje u susret vojvoda Murat sa otprilike 130 dobro naoruzanih i opremljenih konjanika,gospodu lijepo i predusretljivo doceka i doprati do malog seoceta,Kovaci zvanog.Tu prenocismo.Poslije otprilike sat i po vremena uputise se gospoda sa cijelom svitom Husrref-begu,bosanskom pasi.Oko 30 hrabrih Turaka jahalo je pred njima.Pasa se nalazio u selu Glavagodinu,nedaleko nad nasim selom.Kako smo dosli blizu logora gdje je pasa stanovao,sjahase gospoda i prodjose kroz dva duga reda Turaka,koji su bili najhrabriji od svih obuceni u lijepo,platno i svileno odijelo,sa turbaima i zlatom izvezenim sarucima.Kad su gospoda prosla kroz prvi red i primicala se salasu ili kolibi,sagradjenoj od lijepog zelenog lisca,kroz koju je tekao mali potocic,sretose ih dvojica najvisih pasinih dvoranina,pognute glave i sa rukama presamicenim na prsima; i nasa gospoda su se takodjer poklonila pred njima.Zatim su usli u kolibu gdje je pasa(krupan i snazan covjek) sjedio u svom sjaju.Po zemlji, travi i pod njegovim nogama bio je prostrut vrlo lijep cilim. Gospoda su usla k pasi,bila lijepo docekana sa svim pocastima i pozvana da sjednu.Razgovarali su s njime oko dva sata,pa se poslije povratise u konaciste.

Kuripesic,1530.

Tako smo se priblizili sarajevskom kraju i stigli do rijeke koja tece izmedju dva brezuljka a s obadvije strane se stere grad Sarajevo.Pun je vrtova i dobrih vocnjaka.Trgovacko je mjesto.Kuce su sagradjene od drveta,kamena i zemlje.Tu ima mnogo dzamija i karavan-saraja.Ima tvrdjavicu,koja je sagradjena navrh brda.Grad ima 10.000 kuca,a svakakuca ima svoj vrt i cardak.Vrtovi su lijepi,poput onih u Padovi.

Catriano Zeno,1550.

Na sjevernoj,sjeveroistocnoj i zapadnoj strani ovog visokog grada na terenu ispresjecanom brdima i dolinama,po pitomim brezuljcima,s desne i lijeve strane rijeke Miljacke,po vrtovima i bascama,nanizane su amfiteatralno u grupama,krasne i simpaticne kuce sa dimljacima prizemne i na sprat.Pokrivene su vecinom ceremitom,a neke sindrom.Svaka kuca ima zivu vodu.

Evlija Celebija,1660.

17.stoljece

U toku 17.stoljeca vodili su se ratovi izmedju Habsburskog i Otomanskog carstva.1683.godine Turci su opkolili Bec,ali bez uspjeha.Kad su Turci bili prisiljeni da se povuku prema jugu iz Ugarske i Slavonije,Bosna je postala pogranicno podrucje gdje su se vodile krvave borbe.Nekoliko stranih putnika namjernika je dalo svoj opis Bosne u ovom stoljecu:Englez Henry Blound 1637,hrvatski svecenik Pavle Rovinjanin 1640.godine dvojica Francuza Poullet i Quielet 1658.- i cuveni turski putopisac Evlija Celebija 1659.godine.


Veduta Bihaca nastala prilikom napada austrijske vojske 1697.godine,Rukopisna zbirka L.F.Marsiglija,Bologna

Austrijski pohod 1697.godine
1697.godine austrijska vojska je odlucila da napadne Bihac,vazno tursko pogranicno utvrdjenje.Tim povodom je nastao niz veduta bihacke tvrdjave za potrebe austrijske vojske.Austrijanci su dozivjeli poraz kad su apali Bihac u junu 1697.Princ Eugen Savojski,koji je komandovao austrijskom vojskom,malo kasnije se uspio probiti do Sarajeva,te je potpuno unistio grad.Iz ovog vremena postoji nekoliko veduta Sarajeva.

Pismo princa Eugena Savojskog gradu Sarajevu 21.oktobra.1697.godine
!… ovim dajemo na znanje vrhovnom poglavaru otomanskog grada Sarajeva,odlicnim gradjanima i svim stanovnicima da se nalazimo ovdje u provinciji Bosni i da smo u blizini pomenutog grada Sarajeva.Kako nismo dosli u ovu zemlju s namjerom da pravedno carskom oruzju zrtvujemo jos ljudske krvi,nego da one koji traze milost i hoce da se pokore rimskom caru s ljubavlju i dobrotom pripazimo,odlucili smo se,iz osobitih obzira prema sarajevu,da ovo pismo uputimo s napomenom da nam,ako zelite da se spasite zla,posaljete jednoga ili vise izaslanika.I to odmah,inace cemo bez oklijevanja nastaviti svoj mars,a onda necemo nista uvazavati jer nece biti vremena za nesto novo dogovaranje kada se sa svojom vojskom primaknemo blize. Ovu nasu opomenu shvatite dobronamjerno. Ali, ako se ona ne uvazi i ako ostanete uporni,uvjeravamo vas da ce nasa dobrota izvrnuti u strogost, pa cemo sve unistiti macem i vatrom. Necemo postediti ni dijete u majcinoj utrobi, jer je pripravljena teska artiljerija…”


18.stoljece

U 18.stoljecu su se pojavile prve knjige na latinskom i njemackom jeziku.
Austrijanci su nastavili svoje pohode prema Otomanskom carstvu prodiruci u Bosnu.
U ratu 1788-89.godine Austrijanci su se borili protiv Turaka u pogranicnom dijelu Bosne i pet mjeseci opsjedali Dubnicu,
ali su se ipak morali povuci.


Zarobljena Bosna ili vladavina i propast Stefana,posljednjeg bosanskog kralja,
Pavao Ritter Vitezovi,1712.godine


Maximilian Schimeck:Politicka historija Kraljevine Bosne i Rame,od 867.do 1741.godine,Bec 1787


Zbirka historijskih i geografskih opservacija o Kraljevini Bosni,
nekad pod madjarskom upravom,
povodom podizanja carske vojske na Bosnu godine 1737.
Austrijska knjiga na latinskom jeziku,1737.


Pregled starina Bosanske provincije
Filip Lastric,1776.


Grb Bosne,Cristofor Zafranovic,Stemantografija,Bec 1741


Zaista koliko je planina i dolina
u Bosni toliko se gotovo moze naci rudnih nalazista,istina,neiskoriscenih,
zbog tajne drzavne politike.
Usudio bih se reci da u kraljevini Bosni
ima i minerala svake vrste i tesko bih vjerovao
da postoji neka kovina koje ne bi bilo u utrobi bosanskog tla.
Ipak u velikim kolicinama se vadi zeljezo,izradjuje celik i izvozi u strane zemlje.
Isto tako,ovdje ima, u manjoj mjeri, i arsenovog sulfida o zive.
Napokon, u Gornjim i Donjim Solima i na drugim mjestima nalaze se bunari koji daju obilnu slanu vodu, sto se sjaji zelenozuckastom bojom.
Kad je prokuhaju na vjestacki nacin,
daje tako bijelu sol, da je nikad ne bi razlikovao
od bijelog secera da je ne okusis,
takve soli ima na mnogo mjesta.
Mnogi su povjerovali da ima mjesta gdje bi se mogli otvoriti rudnici kamene soli,
a isto tako i sumpora i razlicitih kovina,
ali politika,kako je vec receno,onih koji vladaju,nalaze da se o tom potpuno suti.
Ukratko receno: Bosna posjeduje sve potrebno za prijatan ljudski zivot,a obiluje onim cime se moze napuniti vladarska blagajna.
Filip Lastric,1765.


Bosanac Filip Lastric (1700-83)
bio je teolog i historicar.
Izdao je mnogo popularnih teoloskih djela.
Kao provincijal bosanskih franjevaca branio je
historijsko pravo provincije Bosne Srebrene.
Napisao je knjigu: Pregled starina Bosanske provincije,
izdatu u Veneciji 1762.
Drugo izdanje 1776. u Ankoni,prvu stampanu knjigu o Bosni koju je napisao jedan bosanski autor.Napoleonovo doba

U Napoleonovo doba,1806-1813.
Francuzi su drzali Dalmaciju,koja granici sa Bosnom.Ima mnogo izvjestaja
o bosanskim prilikama,a diplomata
Chaumette Des Fosses je napisao knjigu o Bosni.

Bosanac koji se u cijeloj Turskoj smatra
covjekom dobrog karaktera,
u svojoj je zemlji okrutan,bilo
usljed opore klime,bilo,prije,zbog nepovjerenja koje kod njega izaziva
opasan polozaj izmedju tri velika carstva
u kome se nalazi.
Chaumette Des Fosses 1807. i 1808.godine
Bosanski begovi
F.Kanitz,Ilustrirte Zeitung 15.01.1876.
( nacrtano 1858 )

Felix Philipp Kanitz
Madjarski crtac,etnolog i arheolog
(Budimpesta 1829.Bec 1904)
Studirao je u Becu, a vec od 1847.
godine radio za Ilustrirte Zeitung u
Leipzigu.Putovao je 1857. iz Dubrovnika u Trebinje.
Objavio je zanimljiv napis i odlicne crteze sa puta u listu Ilustrirte Zeitung. Kasnije
su njegovi crtezi reproducirani u nekoliko
knjiga o Bosni i Hercegovini.
Mnogo je putovao po balkanu i objavio je
ilustrirane knjige o Bugarskoj i Srbiji.

Na putu iz Dubrovnika za Trebinje

Zvuci ironicno govoreci o putu,t.j. o raskrcenoj cesti za kola ili cak jahace ili pjesake,
kad svakom putniku preostaje
da sam potrazi najpogodniju stazu izmedju hrdina,
gdje nam cesto zivot zavisi o posrtaju naseg konja.
U mirnijim bi okolnostima mozda promjena krajolika,raznovrsnost stijena,
izucavanja
biljnog zivota mogla dati istrazivacu ili umjetniku naknadu za putne napore,
ali u ovim krajevima,gdje jos uvijek zive uspomene na masakr u Grahovu,
gdje se u svakom trenutku mogu pojaviti crnogorske ili slicne na plijen pohlepne horde,ruka odmah
potegne za pistolj,te dusa nije dovoljno mirna za bilo kakve studije.

F.P.Kanitz,Ilustrirte Zeitung 1858. Slaveni u Eropskoj Turskoj
su veoma daroviti za ucenje stranih jezika
a pokazuju slicnu sposobnost za pravljenje mehanickih sprava.Osmanlije, s druge strane
,izgleda da su liseni dara za ucenje jezika i rijetko govore ijedan drugi jezik osim svog vlastitog.Ljubav i postovanje koje
djeca ukazuju roditeljima, i uopste starijima,sto je tako lijepa osobina slavenskih plemena,preovladava i u Bosni.
Njihova trezvenost je takodjer izvanredna kad se uporedi s navikama zapadnih naroda
,oni se ne uzbudjuju tako lako kad su pod uticajem pica.Samoubistvo je gotovo
nepoznato u ovim zemljama,kako medju muhamedincima tako i medju kriscanima,buduci da su i jedni i drugi fatalisti i trpeljivo
se pokoravaju bozjim odredbama.
Mucka,ubistva,trovanja i slicno potpuno su
nepoznati.Postoji osveta za nanesene uvrede,krvna osveta,ali ne u istoj mjeri kao
kod Grka ili Albanaca.

E.Spencer:Putovanje po Evropskoj Turskoj 1850


Bosanski trgovac
Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Bosanska plesacica
Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Most na Neretvi u Mostaru
J.J.Kirchner.Iz knjige Schweiger-Lerchenfelda:Bosna,zemlja i stanovnistvo 1878

Mostarski most

I ovaj most sagradio stari neimar
Sinan,sin Abdulmennan-agin,a po
Sulejman-hanovoj naredbi.On izgleda kao luk
duge koji se uzdize do Kumove Slame i
pruza s jedne litice na drugu.Ispod sredine
mosta tece rijeka.Kako se sa obje strane
toga mosta nalaze tvrdjave,to nije moguce
preci s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta.Eto neka se zna
da sam ja,bijedni i jadni rab bozji,Evlija,dosada presao i vidio sesnaest carevina,ali tako visokog mosta nisam vidio.
On je prebacen s jedne na drugu stijenu,koje se dizu do neba.Zaista je neimar ulozio
svu svoju snagu i jasno pokazao svoju veliku
sposobnost.Kad se ovaj most pogleda iz daljine izgleda okrugao,kao luk iz kojga je istom izletjela strijela pa tako stao.
Neimarski ukus,preciznost,elegancijukoja je unosena u ovu divnu kamenu tvorevinu,to nije
pokazao nijedan stari neimar.

Evlija Celebija,1660

Mostar

Ovaj grad ima pedeset i tri mahale sa tri hiljade i cetrdeset tvrdo zidanih,kamenim plocama i ceramidom pokrivenih kuca.Kako se
vecina tih kuca nalazi na onim liticama
sto su na istocnoj strani rijeke,to njihovi doksati,dvorane,mnogobrojne sobe,predvorja i balkoni gledaju u rijeku.Na suprotnoj,zapadnoj strani rijeke su sve sami ruzicnjaci,a svako moze pred svojom kucom na
rijeci loviti ribu i kupati se.
Duzina nastanjenog,izgradjenog dijela grada
na onoj strani gdje je carsija i trg jeste punih pethiljada koraka.Na jugoistocnoj strani prostire se polje dva sata hoda,sve do grada Blagaja.Ono je ispresjecano
vinogradima i bascama.U julu nastane
u gradu velika zega,jer suncane zrake udaraju u one stijene za ledjima grada,
pa se njihov refleks odrazava na grad.
Na istocnoj strani nalaze se vinogradi.Kako grad lezi na potijesnom mjestu,ona je duga
i uzana,ali je zaista privlacna.

Evlija Celebija,1660
u one stijene

U Bosni se obicaji muslimana
donekle razlikuju od obicaja ostalih
muslimana u svijetu,U Donjoj Tuzli sam
na primjer vidio mladu zenu kako hoda bez
feredze,a obicna je izreka medju Turcima:
“Odi u Bosnu da se zaljubis u svoju vjerenicu”
James Skene,1853

Svaki musliman ima brkove
koje cesto boji u crno u skladu sa
preporukama Kur,ana.
Zaliske i glavu brije,ostavljajuci cuperak
na vrhu glave,da bi ga njegov andjeo cuvar
na sudnji dan imao za sta izvuci iz grobba.
Bradu nose samo hadzije,oni koji se odlikuju
izuzetnom mudroscu.

E.Spencer:Putovanje po Evropskoj Turskoj 1850


Katolicki par
Th.Mayerhofer.Iz knjige J.Asbotha,1887


Beg iz Zagorja
Th.Mayerhofer.Iz knjige J.Asbotha,1887


Seljaci na tuzlanskoj pijaci
W.Leo Arnddt.Iz knjige H Rennera,1896


Zena iz Srebrenice
Hugo Charlemont,
Die osterr-ung.Monarchiein Wort und Bild,1901

1875


Rat u Hercegovini,Turski vojnici dovode zarobljenike
Charles Yriarte,The Illustrated London News 18.9.1875

Ustanak 1875.godine
U augustu 1875.godine izbio je ustanak u istocnoj
Hercegovini,koji se ubrzo prosirio po Bosni.
Odjednom je situacija u Bosni i Hercegovini bila od
evropskog znacaja.
Svi su evropski listovi i casopisi opsirno izvjestavali
o borbama krscanskog stanovnistva protiv Turske Carevine.

Izbijanje ustanka 1875.godine – po izvjestajima lista The Illustrated London News

31.jula: Prema izvjestaju iz Dubrovnika
donekle ozbiljne borbe su izbile u Hercegovini.

7.augusta: Izvjestaji iz Hercegovine javljaju
da su turske trupe bile uspjesne u nizu okrsaja,
te da je mostarski biskup nagovarao ustanike da poloze
oruzje. Knez Milan,boraveci u Becu,
imao je audenciju kod cara Franje Josipa,a povodom
tog susreta receno je da austrijska vlada ima namjeru
sacuvati strogu neutralnost u hercegovackoj stvari,
a preporucila je Srbiji da to isto ucini.

11..augusta: Kako nedavne operacije turskih snaga nisu uspjele suzbiti pobunu u Hercegovini,
poduzete su energicne mjere,te je guverneru Bosne
nalozeno da odmah posalje sve raspolozive trupe protiv
pobunjenika.
Pojacanja su takodje poslata iz Carigrada.
Turska vlada se posebno zahvaljuje austrijskoj vladi
na njenom lojalnom i prijateljskom stavu.

21.augusta: Najnoviji telegrami i pisma o ratu u Hercegovini pokazuju da obim pobune raste,hriscansko stanovnistvo u okolnim pokrajinama ispoljava spremnost
pomagati pobunjenike u novcu i oruzju. Istovremeno se javlja da je izbila pobuna u Bosni,te da su pobunjenici
zauzeli jedno utvrdjenje i jedan grad.
Grad Banja Luka,utvrdjeno mjesto sa oko deset hiljada stanovnika,pridruzio se pokretu.Gradovi Dubica,Berbir i
Kostajnica su navodno u plamenu,a mnogi turski plemici
su,kako se javlja,poklani.


Turske trupe zauzimaju karavan-saraj na granici prema Dalmaciji
Ronald Campbell,The Illustrated London News 18.9.1875

28.augusta: Informacije koje dolaze
u britansku ambasadu u Carigradu kazu da
turske trupe,koje jos uvijek stizu u Hercegovinu,tjeraju pobunjenike pred sobom,
a da ovi,povlaceci se,cine strasna zvjerstva.
Ovu vijest potvrdjuju drugi obavjestajni izvori.Pobunjenici su spalili Dubicu,a stanovnici bjeze u Stolac.
Otomanska vlada je odlucila poslati
Server-pasu kao carskog opunomocenika ka
pobunjenicima u Hercegovini,a javljajuci o
ovom koraku zahvaljuje se svim ambasadorima
velikih sila za njihov prijateljski stav.
Diplomatski uticaj triju careva i drugih evropskih sila iskoristit ce se da se
pobunjenici odvrate od daljeg otpora.
Porta je spremna da prihvati izvjesno
posrednistvo,koje bi ih spasilo,u slucaju da
se pokore,od ekstremnog bijesa,sto bi dalje
moglo dovesti do stalnih administrativnih
reformi.

4.septembar: Konfuzni telegrami iz
Hercegovine,ili bolje receno o Hercegovini,jos imaju dvojni karakter.
Oniod strane pobunjenika govore o paljenju
ili zauzimanju turskih sela i o dobrovoljnim
pomocnim trupama koje stizu iz Srbije.
Oni sa turske strane govore o pokretu trupa
i o postepenoj koncentraciji turskih trupa
u blizini pobunjenika.Medjutim,objava da su
sultanove trupe iz Mostara zauzele manastir
Duzi,prvi je izvjestaj o sustinskom turskom
uspjehu otkad je pobuna izbila.

8.septembra: Nasi izvjestaji o razvoju borbi su zbunjujuci i proturjecni.
Potvrdjeno je,medjutim da su pobunjenici
uspjeli suprotstaviti se Turcima kod Dabra,Bilece i Niksica.Nema sumnje da su
Turci u svakom od ovih okrsaja bili odbijeni
sa znatnim gubicima.
Receno je da je Nedjib-pasa povucen uslijed
ovih poraza.Ukupan broj turskih pojacanja
poslatih u Hercegovinu od pocetka ustanka
dostize 9.000,a racuna se da ukupan broj onih
koji su poslati u Bosnu iznosi oko 7.000
Ocekuju se svjeza pojacanja,jer je 18.000 vojnika,koliko ih ima u Hercegovini,jedva
dovoljno za gerilski rat koji prijeti.


Hercegovacke izbjeglice na austrijskom tlu
V.Katzler,Illustrirte Zeitung 2.10.1875.

Turska straza na bosanskoj granici kod Kostajnice,Uber Land und Meer,1875


Hercegovacke izbjeglice izmedju i Goslica
Melo Prior,The Illustrated London News,19.8.1876

Priblizavali smo se bosanskoj
granici preko sela Strmnice,gdje se zbilo
cak 6.000 izbjeglica…
Ovakvu bijedu kao sto je bila ova nisam nikad
vidio u svom zivotu i nikada nisam mogao ni zamisliti da nesto ovakvo postoji.
Bili su doista u zalosnom stanju.Izbjegice su se
nadale da smo svima donijeli hranu.Oko nas
se skupila sasusena i iscrpljena lica,mrsavi
i koscati kosturi izbrazdani bolescu i povijeni gladju.
su nas tako da je izgledalo kao da plesu
kobni ples smrti.Mea se nalazio djecak od
dvanaest godina,blijed i njezan kao cvijetak
visibabe koji smo poneki spazili na putu.
Jasdjelo da nece dugo ostati u zivotu-a i bolje mu je da se ne pati.Uz njega,kao radi
kao zastite,priljepilo se drugo dijete.
Nekoliko povezanih dronjaka produzivale su
s polja duge pletenice zenske kose.
To je bila citava njegova odjeca.
Nesto engleske pomoci vec je stiglo u Strmnicu,ali za mnoge i suvise kasno.
Tokom nekoliko posljednjih mjeseci,samo u ovom selu pomrlo je preko sest stotina osoba.

Ar Evans,Ilirska pisma,9.2.1877


Hercegovacke izbjeglice u Dubrovniku
The Illustrated London News 29.1.1876
Hadzi Lojo poziva na ustanak
Felix,Uber Land und Meer,1878

Hadzi Lojo

Hadzi Lojo se prvi proglasio spasiteljem
domovine,s obzirom na opasnost koja je
prijetila njegovoj zemlji.
Hadzi Lojo je slavenskog porijekla.
Ovaj vodja Bos pripada staroj begovskoj
samiliji i prilicno je bogat.
1873.godine je bio clan uglednog vijeca u
Sarajevu.
Prije mjesec i po dana me je vodio
kroz glavni grad Bosne.Tada je Hadzi Lojo
agitatorski rad poceo da privlaci paznju
vlasti.
Kako je zakljuceno da gnjevni svetac
propovjeda samo protiv vanjskog neprijatelja
-iako je bilo dosta napada na zemaljsku vladu
-pustili su ga na miru.Ako se pitamo
sta je doprinjelo ucvrscivanju ugleda ovog
svetog covjeka,onda je to,pored vrlo
upadljive pojave sa mocnim,gromkim glasom,
bijesni,fanaticni i zaneseni izgled koji
stvara utisak ludaka,to jest po muslimanskom
vjerovanju covjeka koji se ne sazaljeva,vec
uvazava.
Utisak koji je ostavio na mene prvi susret
s ovim modernim svecem bio je,osim donekle
smijesnog izgleda,da postoji izvjestan plan
iza toga, i da ovaj dervis,koji hoda bos i
ljeti i zimi,ima ne bas bezazlane veze sa
uticajnim licnostima u glavnom gradu carstva.
Nasa slika prikazuje Hadzi Loju,mocnog
Bosanca,ispred sarajevske kapije,kako
propovjeda jedinu valjanost ucenja Kur,ana.

Uber Land und Meer,1878.


Austrijska armija,Gustave Janet,Le Monde Illustre 1878


Austrijske trupe prelaze Bosnu kod Maglaja
Ronald Campbell.The Illustrated London News
19.10.1878


Grad i tvrdjava Doboj
J.J.Kirchner,Uber Land und Meer,1878

Od svih drzava bivse jugoslavije Bosna vjerovatno ima najljepse motive na starim razglednicama.
Velik dio bosanskih razglednica je stampan u Austriji a Bosna je i bila dio Austro- Ugarske monarhije pa je tekst na razglednicama uglavnom na njemackom ili dvojezican.
Posto se na ovim razglednicam cesto spominje rijec Türke i Turcin bitno je napomenuti da se taj izraz za vrijeme AU monarhije koristio za stanovnike Bosne muslimanske vjere a ne na Turke kao sto neki ljudi misle.
Vecina ovih razglednica je putovala u periodu od 1898 do 1918 godine.


Scena sa trznice ca. 1900

Popravak i prodaja cipela

Carsija
Bosanski Kantar (vrsio je usluge vaganja robe, naravno uz naknadu)

Prodavac dasaka

Carsija
Popravka cipela

Bosanski ducan voca


Prodaja tkanine

Prodaja zitarica

Ducan u Bosni

Grupa ljudi u carsiji

Pozdrav iz Bosne


Carsija

Ulicni prizor

Na sajmu



Bosanski franjevac medju vjernicima
Th.Mayerhofer,iz knjige J.Asbotha,Bosznia es a Herczegovina,1887

Theodor Mayerhofer
Austrijski umjetnik (Bec 1855-? )
Zivio je u Becu.Bio je poznat kao slikar i ilustrator.
Boravio je u Bosni 80-ih godina.

Pod turskom vladavinom Sveta Stolica
je povjerila Bosnu i Hercegovinu,
kao i Svetu Zemlju,
Maloj braci franjevackog reda.
Bosanska Mala braca su stalno
povecivali red prilivom iz lokalnog stanovnistva,
a time obezbjedili odredjeno nacionalno obiljezje,
sto se vremenom ispoljavalo i njihovim
vanjskim izgledom.
Za razliku od katolickih svecenika aktivnih
na Istoku, ovi nisu nosili bradu,
vec su samo pustali brkovem i u drugim detaljima
su se drzali starih tradicija,
nastojeci primiti svoju teolosku kulturu
uglavnom iz Madjarske.
Medju svojim istovjernicima stekli su puno postovanje
i povjerenje, a istovremeno su pokusali
obezbjediti izvjesni autoritet i naklonost i medju
vladajucim muslimanskim slojem.

Asboth,1887.

Poput svih gorstaka,Bosanci
su veoma prvrzeni svojoj zemlji i
nasiroko i s velikim zadovoljstvom
pricaju o odlicnom kvalitetu i obilju
proizvoda – zita, meda, ovaca i stoke,
za koje tvrde da im nema premca.
A nisu ni neosjetljivi na ljepotu
raskosnih dolina, gustih suma
i visokih planina.
Uopste uzevsi, seljak u Bosni
je inteligentniji od seljaka u Zapadnoj
i Srednoj Evropi.
Ovo proizilazi iz prirode njegovih
drustvenih institucija, koje ga obavezuju
da razmatra i sam odlucuje o stvarima
i da ucestvuje u raspravi o pitanjima
zajednice ciji je clan.
S druge strane, u vecini zemalja Evrope
vlada sama odlucuje i djela,
pustajuci da um naroda tone u
ucmalost.

Spencer,1850.


Spanski Jevreji u sarajevskoj carsiji
M.Liebenwein, Nada 8, 1902


Stecak sa bosancicom
Ciro Truheljka, 1891.


Bosanski kraljevski grb u Jajcu
Ciro Truheljka, 1891.

Sarajevo Begova Dzamija.


Advertisements

Single Post Navigation

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: