Historija Bosne Balkana i Bosnjaka

Historija drzava i naroda Balkana, povijesne teme, kontroverze pregled historije Srba, Hrvata, Bosnjaka analiza primarnih izvora franacki anali, de administrando imperio, Nestor ljetopis popa dukljanina povelje vladara i velmoza srednjovjekovna crkva bosanska Balkan history: wars. cultures history of Serbia Bosnia Croatia… historical topics

Razbosnjavanje i tajna politika Srbije u 19 vijeku


Tekst je preuzet sa ovoga blog-a http://eglenbosnjacki.blogger.ba/ ja sam samo ubacio neke skenove i malo modifikovao tekst.

Bosna se razbosnila a Bošnjak se razbošnjio, bile su riječi bošnjačkih muhadžira koji su, poslije okupacije Bosne od strane Austrougarske, u ogromnom broju napuštali Bosnu odlazeći prema današnjem Sandžaku, Kosovu, Rumeliji (Makedoniji), Turskoj.
Pročitavši ove riječi u literaturi i zapisima koji govore o tim kaharnim vaktovima naše bošnjačke historije pitao sam sâm sebe: odkud te riječi „razbosniti, razbošnjiti….“ , šta one znače, koju poruku nose….?
Kad se otvori sehara bošnjačka, sehara sa kitabima, tj. knjigama, i kad se po njima zehricu razgrne može se odgovor pronaći.

U jeziku bosanskome postoji veći broj riječi koje počinju sa prepoz. „ras, raz“. Evo nekoliko takvih riječi, lingvistički, etimološki prikazane:

raspàrčati (bos.-perz.) < bos. izv. od parče, v.
– raskomadati
rashòdžiti, (bos.-tur.) < bos. izv. od hodža, v.
– razriješiti od hodžanske službe;

Kad se pogleda značenje riječi, na primjer:

„rasparčati“ – podijeliti na parčad, na komade, učiniti  da nešta  prestane  biti cjelina; podijeliti cjelinu na  dijelove
”rashodžiti” – učiniti da neko  više  ne  bude hodža

može se zaključiti kakvo značenje imaju i riječi „razbosniti“ i „razbošnjiti“.

„razbosniti“ – pokušati učiniti da Bosna ne bude više Bosna, pokušati učiniti da Bosna prestane biti Bosna, pokušati razdijeliti Bosnu, pokušati podijeliti Bosnu na parčad….
„razbošnjiti“ – pokušati učiniti da Bošnjak više ne bude Bošnjak, da prestane biti Bošnjak, promijeniti Bošnjaka, „razdijeliti“ Bošnjaka……

Jasno je da se riječima „Bosna se razbosnila“, u stvari kaže da nekakve sile pokušavaju „na vrat“ Bosne nabaciti smrtnu omču pokušavajući učiniti da Bosna više ne bude ono što je bila, da Bosna prestane biti Bosnom onakvom kakva je bila.

Ali, kako, na koji način, od kad se pokušava Bosna „razbosniti“? Ko je sve nastojao Bosnu „razbosniti“? Zašto se to pokušavalo uraditi? U čijem je interesu bilo da „Bosnu razbosni“?

Dževap, tj. odgovor na ova pitanja traži puno, puno pisanja, jer je nevjerovatno veliki broj oblika, načina i primjera o tome ko je i kako pokušavao Bosnu „razbosniti“. U svakom slučaju pokušaji da se Bosna „razbosni“ nisu došli tek sa ovom zadnjom srpsko-hrvatskom agresijom na nju 1992. god. „Razbošnjavanje“ Bosne i Bošnjaka počelo je aktivno prije više od dva vijeka. Ovom prilikom ja ću navesti samo jedan historijski dokument koji pokazuje kako je to rađeno, a to isto, na žalost, radi se i dana danas, samo drugačijim sredstvima i metodama.

U svojoj knjizi „Istorija Sarajeva i njegove okoline od praistorije do 1878. god.“, na strani 223. autor Vladislav Skarić navodi ovaj historijski podatak:

„U proljeće 1862. god. u Sarajevu je osnovano udruženje za nametanje srpskoga imena a u jesen iste godine i udruženje za nametanje hrvatskog imena…..“

Skenovi iz knjige Vadimira Škarića:

http://img35.imageshack.us/img35/8976/nfidk3.jpg

http://img35.imageshack.us/img35/6452/2mebayb.jpg

http://img35.imageshack.us/img35/2658/2ltlycl.jpg

Jukićev putopis i neka njegova zapažanja.

http://img507.imageshack.us/img507/6861/dcekwh.jpg

Kod tadašnjih vlasti ovo udruženje bilo je ragistrovano kao „Društvo za kupljenje narodnih umotvorina“. A onda je van Bosne, u današnjoj Dalmaciji koja je kao i cijela Hrvatska tada bila u sklopu Austrougarske, tačnije u Drnišu, pronađen kaluđer Bogoljub (Teofil) Petranović u doveden u Sarajevo, navodno na mjesto učitelja. Dovela ga je, instruirala i cijelo vrijeme plaćalia srpska vlada iz Beograda, direktno knez Mihailo Obrenović. Novak Kilibarda o Teofilu Petranoviću bilježi ovo:
„Petranović je u Sarajevu bio na čelu odbora koji je imao cilj da se iskorjenjuje pogrdni naziv Vlasi, a da se populariše ime Srbin….. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, sjeća se 1906, u svojim Zapamćenjima, da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni…..

Vladislav Skarić, odličan poznavalac sarajevske prošlosti, veli da je Teofil bio duša srpskog pokreta u Sarajevu i da je rukovodio srpskim odborom koji je imao »revolucionarnih ciljeva«….. Svaki bosanski seljak kome je objašnjena veličina Rusije mora da je osjećao ponos što je, kao Sloven, dio jednog moćnog naroda. Učitelj i jeromonah Teofil sačekivao je pazarnim danom seljake na sarajevskim prilazima i objašnjavao im šta su i ko su Srbija i Rusija. Morao je ubjedljivo djelovati kao čovjek na čiju je preporuku Rusija poslala novčanu pomoć od po pedeset dukata godišnje na dvadeset novih škola u Bosni…..

Pošto je propagandom pripremljen teren, prešao je Petranović 1868. godine na organizovanje ustaničkih četa. Iz spiska njegovih »ustalaca«, koji je dostavio srpskoj vladi, vidi se da je bio organizator širokih razmjera. Organizovao je čete u Osječanima, Glasincu, Jahorini, Kosatiću, Borku, Zagorju, Lovnici, Konjicu, Lijevnu, Dobrunu, Mileševi, Prijepolju i Pljevljima….. redovno je spremao izvještaje srpskoj vladi o svom radu i kretanju političkog barometra u Bosni. Kako to sam kaže, Petranović je »junačke radnje spremio bio za Srpstvo i Srbiju, kako prvi srpski top pukne na Drini, da se čete na najpovoljnijim tačkama nađu«.

(Novak Kilibarda – studija Bogoljub Petranović kao sakupljač narodnih pjesama, koju je objavila Srpska akademija nauka i umetnosti u Zborniku istorije književnosti, knj. VIII za 1974. godinu. ). Na internetu ova studija se može pročitati na linku: www.rastko.org.yu

Vrijedno je napomenuti još jedanput ovo: Od 1862. god. u Sarajevu i drugim većim bosanskim gradovima, pazarnim (pijačnim) danima izlazili su pred pravoslavne seljake agitatori obučeni od Teofila Petranovića, a svi plaćeni i instruirani iz Beograda, i seljake ubjeđivali da oni više ne treba da sebe nazivaju „rišćanima“ ili „Vlasima“, kako su do tad sami sebe imenovali, nego da treba da govore da su oni Srbi.
Istu stvar su radili oni koji su katoličkim seljacima govorili da se više ne zovu „kršćani“ nego da govore kako su oni Hrvati.
Uz gore citirano ogroman je obim historijske građe koja pokazuje da su odrednice Srbin i Hrvat na prostoru Bosne bile totalno nepoznate sve do druge polovine XIX vijeka kad su one propagandom, planiranom, finansiranom i na sve moguće načine pomaganom od snaga izvan Bosne, na silu nametnute.

Danas je, na žalost, realnost takva da u Bosni nemamo samo Bošnjake, kako su svi stanovnici Bosne sebe imenovali, nego uz Bošnjake imamo Srbe i Hrvate.

Ponovimo još jedanput: to je realnost i nikad niko više neće moći vratiti stvari unazad. Sam pokušaj vraćanja tih stvari unazad značio bi primjenu nekog novog strahotnog nasilja i zla.
Međutim, nije problem u tome što danas u Bosni imamo, uz Bošnjake i Srbe i Hrvate. Problem je u tome što je u svijesti Srba i Hrvata u Bosni ubijena svijest o tome da su oni BOSANCI I HERCEGOVCI. Pitanje svih pitanje je baš tu a ono glasi: ko će i nakoji način u svijest Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini vratiti svijest o tome da su oni prvo BOSANCI I HERCEGOVCI? A zna se, vidi se i iz gore citiranih historijskih dokumenata, koliko je i na koji način ta njihova svijest, o tome da su oni Bosanci i Hercegovci, mijenjana, bolje reći ubijana.

Ako se ima na umu ono medecinsko prvilo da se bolest liječi onoliko dugo koliko je i trajala ptanje je onda hoće li i za liječenje ove „bosanske bolesti“, kad su u pitanju Srbi i Hrvati u Bosni, važiti ovo isto pravilo?
Iz svega gore napisanog vidljiv je samo jedan od načina kako se pokušavalo a i danas se, nažalost, nastoji da se Bosna razbosni. No, „Bosnom nikad niko nije uspijo vladati, uvjek mu se to samo činilo“ kako je to često isticao prvi predsjednik Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbegović.

U stvari, Bosnu nikad niko nije uspio razbosniti pa neće to sigurno uspjeti ni ovim današnjim Bosninim dušmanima. Nije slučajno nastala ona bošnjačka izreka „Izdrž’o je Mujo i gore“. Dodajmo, izdržat će Mujo i ovo. Doći će, bezbeli, vakat u kojem će se Bosna „pobosniti“.
No, dodajmo i to da bi riječ „rasbosniti, razbosniti“ morala naći svoje mijesto u Sistemskom riječniku jezika bosanskoga. Isto kao što su riječi „rashrvaćivati“ , „rashrvatiti“, „pohrvaćivati“, „pohrvatiti se“, „pohrvatiti“, našle svoje mjesto u Rječniku hrvatskoga jezika (V. Anić – Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 1994. god. str. 698, 856) ili kao što je riječ „posrbiti“ našla mijesto u rječniku srpskog jezika.

A šta je sa riječju „rasbošnjiti“ kojom su označeni pokušaji da se Bošnjak promijeni i „razbošnjači“. Tema je to posebnog priloga.

Tajna politika Srbije u XIX vijeku(Garasanin)

Skenovi su preuzeti iz knjige Tajna politika Srbije u XIX. stoljecu autor: Damir Agicic, 1994 god.

Izdvajam najvaznije (po meni) skenove.

http://img34.imageshack.us/img34/6734/sto1b.jpg

http://img34.imageshack.us/img34/4600/sto2.jpg

http://img40.imageshack.us/img40/5717/sto3.jpg

http://img44.imageshack.us/img44/4449/sto4.jpg

http://img29.imageshack.us/img29/8357/sto5.jpg

http://img29.imageshack.us/img29/6697/bosanskinarod.jpg


Kovacevic u izvjestaju Garasaninu uopste ne zna za srpski i hrvatski narod vec samo za BOSANSKI.

http://img30.imageshack.us/img30/4427/42986769.jpg

Toliko o pan-slavizmu i srbima kao pijemontu tog pokreta, ideologija nije nikada podrazumijevala panslavizam nego hegemonisticku fasistoidnu politiku Srbije.

I za kraj zakljucak.

http://img40.imageshack.us/img40/13/zakljucak1.jpg


Advertisements

Single Post Navigation

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: