Historija Bosne Balkana i Bosnjaka

Historija drzava i naroda Balkana, povijesne teme, kontroverze pregled historije Srba, Hrvata, Bosnjaka analiza primarnih izvora franacki anali, de administrando imperio, Nestor ljetopis popa dukljanina povelje vladara i velmoza srednjovjekovna crkva bosanska Balkan history: wars. cultures history of Serbia Bosnia Croatia… historical topics

Stari BOŠNJANI su bili etnička/narodna odrednica a ne regionalna by Bosnjo


Iako je upitno da li uopšte treba raspravljati o nečemu što je svakome ko to želi sve jasno, možda je ipak zbog „tvrdih“ glava, čiji broj nije /nažalost/ mali, potrebno iznijeti par „argumenata“ na ovoj temi. Dakle, jedan od glavnih izvora gdje se Bošnjani konstantno spominju jesu povelje bosanskih vladara, u kojima se JEDINO I ISKLJUČIVO spominju, ali mnogi zlonamjerno žele „dokazati“ (bezuspješno) da je to kao teritorijalna odrednica za tobože srbe ili hrvate koji su naselili Bosnu, i eto kao nešto im palo na pamet da se „prozovu“ Bošnjanima.
1—kao prvo može se postaviti logično pitanje
–kako to da hrvati pošto su se naselili u Dalmaciji koja je bila već etablirano ime, već dobro historijski poznato i prije doseljenja hrvata (ne prije 640.god.) nisu takođe „preuzeli“ ime teritorije koju su naselili, te se analogno tezi o bošnjanima kao teritorijalnoj odrednici PROZVALI DALMATINCIMA,a što bi bilo za očekivati s obzirom na etabliranost IMENA Dalmacija (jer su se dalmatincima nazivali i preostalo romansko/latinsko stanovnišrvo po gradovima) nego su SAČUVALI svoje ime hrvata, čak znači i u Dalmaciji, te nazvali kasnije i novostvorenu svoju državu Hrvatskom.
–Odnosno, kako to da taj dio hrvata koji se tobože doselio u Bosnu nije ISTO TAKO sačuvao ime hrvata (a koje se ama baš nigdje ne spominje u Bosni u relevantnim historijskim vrelima sve do 19.vijeka) nego valjda dobio „amneziju“, šta li, te zaboravili da su hrvati te se eto prozvali Bošnjanima po zemlji koju su naselili, pogotovo što ime Bosne i ne postoji u to vrijeme doseljenja hrvata, te je stoga više nelogično da u zemlji koja NIJE IMALA IMENA ti kao doseljeni hrvati ne sačuvaju svoje ime hrvata, a kojeg su sačuvali u zemlji etabliranog imena, u Dalmaciji
Jedini logičan odgovor bi i bio da se hrvati NISU NIKAD ni doselili u Bosnu, jer to područje je već odranije bilo naseljeno Slavenima (još od vremena Ostrogotdke države,100-150 godina prije doseljavanja hrvatskog plemena)

2-slično pitanje se može postaviti i na tezu o tome da su srbi naselili Bosnu; kako
to da su i oni eto nešto zaboravili da se zovu serbli, dok to npr. odmah tik u susjednoj Raškoj NISU zaboravili da su serbli, nego to ime SAČUVALI i održali. Nije Bosna bila stotinama/hiljadama kilometara daleko od Raške, nego baš obratno, područja koja su se naslanjala jedno na drugo, te je stoga više začudo kako da se ko biva isti narod srba u tim područjima jedno do drugoga, u jednom SAČUVA ime srbi a u drugom kao nešto „zaboravi“ da su srbi, te se eto prozovu Bošnjanima.
–osim toga, postoji i drugo pitanje, kako to da se srbli u Raškoj, po istoj toj iznesenoj tezi o Bošnjanima kao teritorijalnoj odrednici ne prozvaše RAŠANIMA, dakle po teritoriji koju su naselili pa bi i to bila teritorijlna odrednica za srble u Raškoj. Pošto historijska vrela NE POZNAJU Rašane, nego jedino srble u Raškoj, stoga bi bilo za očekivat jednako tako i spominjanje i srba u Bosni, Međutim historijska vrela NE POZNAJU srbe u Bosni , kao što se spominju srbli u Raškoj, nego su u Bosni JEDINO BOŠNJANI.
Jedini odgovor koji se nameće je da se serbli nikad i nisu doselili u Bosnu, već jedino i samo u rašku !!

A sada NEOBORIV DOKAZ da Bošnjani NISU teritorijalna odrednica, a to je Stepanova povelja iz 1324.g. u kojoj se kao BOŠNJANI svjedoci navode lokalna vlastela od USORE, SOLI, DONJIH KRAJA, I KONAČNO IZ HUMA ( OD RAME, NERETVE I HUMA). Pošto su sve ovo područja koja su bila nekad zasebna i NISU SPADALA U MATIČNU BOSNU, onda se u njoj spomenuta vlastela ne bi nazivala Bošnjanima, jer ako je to samo teritorijalna odrednica, Hum ili Donji kraji nisu nikad činili „jezgrenu Bosnu“ pa bi se Bošnjanin moglo odnositi eventualno samo na Vuka Šćitkovića kao bosanskog vojvodu ili Tepčiju Radosava, knezova Dabiše i Dragoša, a za ostale bi takođe bile upotrebljenje TERITORIJALNE ODREDNICE : usorani, soljani, donjokrajišnici, humljani (za Vuka Vučkovića i braću od Neretve,vojvodu Bogdana s braćom od Duvna, te kneza Ostoju Pribojevića od Rame.
A pošto to tako nije navedeno nego se za SVE NJIH NAVODI DA SU BOŠNJANI dakle i za one u Donjim Krajima, i za one u Zahumlju, i Podgorju, i Usori i Soli A NE SAMO ONE IZ BOSNE (uže) to je stoga sasvim jasno i očigledno da je BOŠNJANIN NARODNOSNA/ETNIČKA a NE. teritorijlna odrednica za spomenute svjedoke sa skoro cijelog područja današnje BiH.

ImageI ALEKSANDAR SOLOVJEV vidi BOŠNJANE iz svih krajeva Bosne

Image

Da su svjedoci BOŠNJANI iz svih dijelova BOSNE potvrđuje i Mihajlo Dinić

Image

Image

Image

http://www.bosnahistorija.com/forum/viewtopic.php?f=28&t=889

Vidi jos:

Tvrtko je zasigurno bio BOŠNJANIN

Povelje Bosanskih vladara na naglaskom:

Na razlike između povelja pisanih BOSANČICOM od strane bosanskih pisara i povelja pisanih ĆIRILICOM od strane srpskih pisara iz Dubrovnika

Naravno da ćemo u ovom osvrtu krenuti od ČUVENE povelje Kulina bana pisane 1189.godine sklopljene s Dubrovnikom , jer predstavlja prvi pisani dokument nekog vladara od svih južnoslavenskih naroda.
Dakle evo kako izgleda original koji se čuva u muzeju u Sankt Petesburgu

Image

A evo kako glasi tekst te povelje pisane BOSANČICOM:

Image

Sljedeća povelja je Bana Mateja Ninoslava Vladara Bosne u periodu od 1232. do 1253. godine. Ostala je zabilježena njegova povelja Dubrovačkom knezu Žanu Dandolu, koja je postala predmetom kontroverzi zbog pokušaja da se na osnovu njenoga teksta odredi narodnosni sastav Bosne u 13. vijeku.
Dakle ta povelja ima sljedeći text pisan ĆIRILICOM i svako može da uporedi slova bosančice u gornjoj Kulinovj povelji i u ovoj Ninoslavovoj. O bosančici i njenim slovima ima posebna tema.

Image

O samoj povelji:
Srpski iistoričari su pokušavali da ustvrde,kako u toj “povelji” Bosanski Ban Ninoslav narod u Bosni zove Srbljima, a Dubrovčane Vlasima, što je odavno dokazano kao potpuno neistinito. Ovu “povelja” je vrlo malih dimenzija, a u njoj pisar, inače iz Srbije, koji se zvao Desoje i bio zaposlen od Dubrovnika) navodi da je prije ove bila napisana glavna (prva) povelja, kada kaže”A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'nskoga, tako vjerno kako-re u prvih.”
Povelja je beznačajna kao argument za utvrđivanje etničke pripadnosti srednjovjekovne Bosne iz slijedećih razloga:
-sama povelja je prijepis koji je sačuvan u Dubrovniku, a ne izvorni dokument iz ruku pisara bana Mateja Ninoslava
-paleografskom analizom, kao i drugim sredstvima povijesne znanosti, utvrđeno je da su u prijepisu, nastalom u Dubrovniku, napravljene grube preinake u izvorniku, koji nije sačuvan. Ova tzv. povelja zapravo i ne zaslužuje taj naziv, jer se radi o sažetku izvorne povelje, koja jeizgubljena.
-uslijed intenziviranja trgovačkih veza Dubrovnika sa srednjovjekovnom srpskom državom, u nekoliko navrata je Dubrovacka kancelarija, prije svoga definitivnog ustanovljenja i organizacije, koji su izvršeni poslije navedenih
povelja, zapošljavala pisare ( gramatike ) iz Srbije, čiji stilski izraz ( naginjanje ekavici ) kao i druge značajke upućuju da su dotične povelje djelo njihove redakture.
-pogotovo su uocljive dvije cinjenice:
a) prije i poslije tih povelja ( ima ih 3 ), ni u jednoj povelji se ne pojavljuje izraz “Srblin” za stanovnika Bosne i “Vlah” za
stanovnika Dubrovnika. Broj povelja/ugovora izmedju Dubrovnika i bosanske banovine, a kasnije i kraljevstva, i prije i poslije te 3 povelje, se broji u stotinama. I nigdje drugdje ti se izrazi ne spominju.
b) izrazi se uvijek pojavljuju u paru- nikada pojedinačno. Kao sto je D.Mandic objasnio, vlaško stanovništvo je predstavljalo posebnu grupaciju koju su Dubrovčani unajmljivali za poslove prijenosa tereta i sl., u svojim trgovačkim odnosima sa Srbijom i Bosnom, kao i Zahumljem, Travunjom itd. Sami Dubrovcani sebe nikada nisu zvali “Vlasi”, niti su ih takvima označavale susjedne države ili političko-upravne jedinice.
Sve to ukazuje na:
-neautenticnost povelje
-srpsko podrijetlo prijepisa
-besmislenost oznaka “Srblin” i “Vlah” za stanovnike Bosne i Dubrovnika respektivno; čini “povelje” bana Mateja Ninoslava beznačajnima u smislu argumentacije utvrdjivanja etniciteta srednjovjekovnoga bosanskog prostora.

Sljedeće povelje koje treba istaći su naravno Stepana II Kotromanića, jedna od prvih pisana BOSANČICOM a važan je iz razloga što ban Stepan spominje svoje vjerne/odane BOŠNJANE
Dalje, jasno se vidi da je samo banovo ime JEDINO I ISKLJUČIVO STEPAN, dok ćemo kasnije vidjeti da jedine dvije povelje napisane na ĆIRILICI od strane srpskih pisara iz Dubrovnika banovo ime pišu sa STEFAN

Image

Image

Image

a ovo je jedna od dvije JEDINE povelje Stepana pisane na ĆIRILICI od strane srpskih pisara iz Dubrovnika, i tamo jasno piše STEFAN

Image

Image

Dakle razlike u pisanju povelja ČIRILICOM od strane pisara iz Dubrovnika i pisanih BOSANČICOM od strane bosanskih pisara je više nego očigledna.

U prilog razlike između ćirilićnih povelja koje su pisali srpski pisari i povelja na bosančici pisanih od strane bosanskih pisara potrebno je istaći i činjenicu da u svim Stepanovim poveljama a kasnije i Tvrtkovim !! postoji „zazivanje“ na Svetog Grgura (Nazijanskog) što govori o kultu sv.Grgura, koji je bio zaštitnik valdajuće dinastije, te Bosne kao države.
A kult sv.Grgura Nazijanskog u srednjovjekovnoj Bosni još je jedno svjedočanstvo ćirilimetodskih tradicija, s obzirom na značaj koji su Konstantin i Metodije pridavali kultu sv.Grgura.
Da li je suvislo istaći da u ćirilskim poveljama NEMA pozivanja na sv.Grgura jer on nije dio srpskog pravoslavlja/svetosavlja, a što nam govori u prilog da su te povelje pisali srpski pisari.

Advertisements

Single Post Navigation

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: