Historija Bosne Balkana i Bosnjaka

Historija drzava i naroda Balkana, povijesne teme, kontroverze pregled historije Srba, Hrvata, Bosnjaka analiza primarnih izvora franacki anali, de administrando imperio, Nestor ljetopis popa dukljanina povelje vladara i velmoza srednjovjekovna crkva bosanska Balkan history: wars. cultures history of Serbia Bosnia Croatia… historical topics

Spomeni Bosanskog jezika svjedocanstva, argumenti, cinjenice i primjeri


Navodimo svjedocanstva, argumente, cinjenice i primjere:

1) Bosanski Muslimani su ostali vezani za svoj jezik i od kraja 15 do pocetka 20 v.stvaraju knjizevna djela i na orijentalnim jezicima.Blizu tri stotine stvaralaca u tom periodu ostavilo je raznorodna djela,najvecim dijelom na turskom,arapskom i perzijskom jeziku.Na turskom jeziku stvorena je lijepa knjizevnost,od epskih pjesama iz najranijeg vremena preko bogate lirike i proze.U tim djelima jezik zitelja Bosne nazivan je bosanskim.Vise od stotina tih autora dodalo je svome imenu odrednicu Bosnavi/Bosnali/Bosnjak/ Bosanac,koja signalizira njihovu golemu i trajnu vezanost za maticu Bosnu.U cetiri vijeka osmanlijske vladavine uocavaju se tri razvojna toka.Prvi je pisana aktivnost na narodnom jeziku i bosancici,drugi je stvaralastvo na turskom,perzijskom i arapskom jeziku i treci,alhamijado-literatura,knjizevna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu.
Bosanska kurzivna cirilica ili bosancica upotrebljava se kao svjetovno pismo i igra najvazniju ulogu u ocuvanju kontinuiteta slovenske pisane rijeci medju bosnjackim stanovnistvom. Ovo pismo njeguje se na dvorovima sandzakbega, a igra veliku ulogu i u diplomatskim kontaktima sa evropskim zemljama. Vecina srednjovjekovne korespodencije na nasim prostorima je pisana bosancicom. Na Porti (u Stambolu) se govorilo “bosanskim” kao diplomatskim jezikom. Bosanski begovi dugo vremena su u prepiskama sa Dubrovackom Republikom i drugim susjednim zemljama sluzili bosancicom, koja se nazivala i “begovo pismo” ili “begovica”, a bila je rasirena i u privatnoj prepisci. Njome su se koristile i susjedne zemlje. Cak se neki tekstovi na turskom jeziku pisu tim pismom, sto govori o dubokim korjenima cirilicke tradicije u Bosni i kod Bosnjaka. Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna, ali sve vise se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezickog bica i izraza kao sto je to slucaj u poeziji D. Bajezidagica (umro 1566/1603), M. Nerkesije Sarajlije (oko 1584-1635), D. Mezakije (umro 1676/77), A. Rizvanbegovica – Stocevica (1839-1903), H. Rizvanbegoviceve (1845-1890).

2) Naziv bosanski nije uobicajen samo kod onih koji su stvarali na orijentalnim jezicima (dovoljno je pogledati Ljetopis Mula-Mustafe Baseskije) nego i kod Bosnjaka koji su pisali alhamijado knjizevnost. (Spanjolska kovanica al agami = stran, tudj, bukvalno : strana knjizevnost).
Dok je turski jezik bio jezik administracije, sluzbeni jezik, perzijski je dominirao u pjesnistvu, a arapski je bio jezik vjere i nauke. Oni koji su se htjeli afirmisati bilo u politici, vojsci, umjetnosti, nauci – morali su da poznaju te jezike. Medjutim ti jezici nisu nikada usli u sire mase i nisu utjecali na njegovanje svog maternjeg bosanskog jezika. Dovoljno je spomenuti ovdje samo Muhameda Hevaiju Uskufiju.

3) Konstantin Filozof (pisac s kraja 14 i poc. 15 v.) u spisu “Skazanie izjavljeno o pismeneh” spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, ceski i hrvatski.

4) Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletacki knez u Kotoru kupio je petnaestogodisnju djevojku “bosanskog roda i hereticke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu”.

5) Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g. fra J. Arsenigu “bosanskim jezikom”

6) U djelu Jeronima Megisera “Thesaurus polyglotus” (Frankfurt na Majni, poc. 17. v. ) spominju se uz ostale nase govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.

7) Bosanskim jezikom su ga zvali (uz :slovinski, iliricki/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17 v. naovamo: Matija Divkovic, “Bosnjak rodjen u selu Jelaskama sjeverno od Varesa koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja”; Stjepan Matijevic, Stjepan Margitic, Ambroz Matic, Luka Dropuljic, Ivan Frano Jukic, Martin Nedic, Anto Knezevic…

8 ) Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic 1735, pise da u Bosni ima devet svecenika koji u vrsenju vjerskih obreda ispomazu “bosanskim jezikom”, jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je ucenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik.

9) Evlija Celebija, turski putopisac iz 17 v. ,u poglavlju “jezik bosanskog i hrvatskog naroda” svoga cuvenog putopisa hvali Bosnjake, za koje kaze:”kako im je jezik, tako su i oni cisti, dobri i razumljivi ljudi”. Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rijecnik M.H.Uskufije.

10) Jedan od prvih gramaticara, Bartol Kasic (Pag 1575 – Rim 1650), rodjeni cakavac, odlucuje se za stokavstinu bosanskog tipa, kakva je Divkoviceva, te se u svom “Ritualu rimskom” (Rim, 1640) istice da je za stvaranje zajednickog knjizevnog jezika (lingua communis) u juznoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaze za bosanski slijedeci na taj nacin preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima).

11) Isusovac Jakov Mikalja (1601.-1654.) u predgovoru “Blagu Jezika slovinskoga” iz 1649. zeli kako kaze da uvrsti “najodabranije rijeci i najljepse narjecje” dodajuci da je “u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepsi”, i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pisu.

12) Dubrovacki dramaticar Djore Palmotic, opredijelio se za govor “susjednih Bosnjaka”, isticuci ljepotu toga govora.

13) Hrvatski pjesnik Andrija Kacic Miosic (1704-1760) autor “Razgovora ugodnog”, snazno afirmise stokavstinu; svoju je “Korabljicu” “prinio iz knjiga latinskih, talijanskih i hronika Pavla Vitezovica” u “jezik bosanski”.

14) Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, ceskog i poljskog i spisatelj Matija Antun Reljkovic (1732-1798).

15) Antun Kanizic, Franjo Marija Appendini (1808. u Dubrovniku pojavila se njegova “Grammatica della lingua illirica” u cijem predgovoru istice da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanskinajsavrseniji, Ivan Popovic (kojemu je bosanski govor medju slavenskim isto sto i aticki medju grckim), u nastojanju da Juzni Slaveni oforme jedinstven knjizevni jezik, zalazu se za usvajanje bosanskoga govora jos mnogo prije Beckog dogovora iz 1850. godine.

16) Alberto Fortis (1741. -1803.; god 1774. u Veneciji u djelu “Viaggio in Dalmazia” objavio i u originalu i prevodu na talijanski – znamenitu nasu baladu Hasanaginicu – jezik Morlaka naziva : ilirskim, morlackim ,ali i bosanskim.

17) Mula Mustafa Baseskija u svome Ljetopisu spominje Mula Hasana Niksicanina (1780), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom.

18) Naziv bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grlicic (zupnik u Djakovu, 1707) i Matija Petar Katancic (1831 u Budimu objavio u sest knjiga prevod Svetog pisma “u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog”).

19) Prema svjedocenju Matije Mazuranica (“Pogled u Bosnu ucinjen 1839 1840”, Zagreb, 1842, str.54), sarajevski pasa, iako “dobro znade turski, arapski i arnautski”, ne voli da neko pred njim govori turski i istice “da je nas slavni bosnjacki jezik od svih najljepsi na svijetu”. U Putopisu se kaze da se u Bosni “eglendise Bosnjacki”.

20) Svoj jezik naziva bosanskim i Stocanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog (“Kasidei burdei bosnevi”, Stolac, 1849).

21) Hercegovacki srpski prvaci, medju kojima i Prokopije Cokorilo, traze od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku postavi covjek vican bosnjackom jeziku. Bosanski biskup Vujicic jos je 1881 g. nas jezik zvao bosanskim.

22) I hercegovacki ustanici su ga tako zvali: Pero Tunguz, jedan od njihovih vodja, znao je reci: “Razumi me, coece, bosanski ti govorim!”.

23) Autor prvog naseg stampanog alhamijado teksta, s prvim pokusajem stvaranja stabilnijeg arabickog pravopisnog uzusa za stampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868 g. objavio je u Istambulu djelo “Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab”). Autorstvo tog djela inace je pripisivano Mehmedu Agicu iz Bosanskog Broda.

24) Mostarac Omer Humo (umro 1880), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvodjenje narodnog jezika u skole, na kraju svoga Ilmihala (“Sehletul vusula”, Sarajevo 1875; ovo je prva knjiga pisana arebicom a nasim jezikom, objavljena u Bosni) kaze: “Ah da je Bog do meni bio avaki bosanski pisani citab”, a u pjesmi “Stihovi zahvale na bosanskom jeziku”:

“Brez suhbe (sumnje) je babin jezik najlasnji,
Svatko njime vama vikom besidi,
Slatka braco, Bosnjaci,
Hak (istinu) vam Omer govori”.

Autor je i pjesme “Dova na bosanskom”.

25) “Gramatika bosanskog jezika za srednje skole” nepotpisanog autora Frane Vuletica, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno skolstvo. Zemaljska vlada BiH stampala ju je 1880. g. Dozivjela je vise izdanja i bila u upotrebi do 1911, s tim sto od 1908. g.nosi naziv “GRAMATIKA SRPSKO-HRVATSKOGA JEZIKA”.

26) Salih Gasovic, rodom Niksicanin, autor je Mevluda (“Casni mevlud na bosanski jezik”, Sarajevo 1878.; zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana Celebije) za ciji nastanak kaze:
“Molise me kolasinski prvisi,
Mevlud nami daj bosanski napisi”.

27) Ibrahim Edhem Berbic stampao je “Bosansko-turski ucitelj” (1893. u Carigradu); Ibrahim Seljubac (1900.) “Novu bosansku elifnicu”, a u tom duhu radili su i drugi autori vjerskih udzbenika (npr. Junuz Remzi Stovro).

28) Sejfudin Proho izdao je 1907. u Sarajevu “Tedzvidi-inas (na najlaksi i najkraci nacin bosanski jezik.)”.

29) Iste godine u Sarajevu izlazi “Tedzvidi edaijjei bosnevi” Ibrahima Saliha Puske.

30) 1908. u Sarajevu se pojavljuje djelo M. Dz. Causevica “Bergivija”, koje je urednistvo “Tarika” prevelo na bosanski jezik, “radi opcenite koristi”.

31) Arif Sarajlija takodjer je dao svoju verziju prevoda Mevluda S. Celebije, (“Terdzuman mevludski na jezik bosanski”, Carigrad 1909).

32) Franjevci su 1894. g. otpisivali M. P. Desancicu da ne govore srpski nego bosanski.

33) Gradonacelnik Mostara I. Kapetanovic ne jednoj sjednici 1895. g.zabranjuje da gospodin Stagner nesto kaze na njemackom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao “da mo ovdje nismo u Becu niti Gracu vec u Mostaru i da treba da se govori bosanski, da svi razumimo”.

34) U doba austrougarske uprave naziv bosanski jezik (Kallay ga je forsirao svojom nacionalnom politikom da suzbije hrvatski i srpski nacionalni pokret) postaje i sluzbeni, ali ga ta uprava poslije i napusta, akceptirajuci ime srpskohrvatski jezik (baron Burijan ga je forsirao cime je napustao Kallayevu nacionalnu politiku). Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Od 1. 1. 1879. upotrebljavan je naziv bosanski jezik kao sluzbeni jezik u Bosni i Hercegovini. Od 23.1.1879. na sjednici Bosanske komisije bilo je zauzeto stanoviste da se naziva “bosanski-zemaljski jezik”. Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16.2.1879. vec je upotrebljena oznaka “srpsko-hrvatski jezik”. Naredbom Zemaljske vlade od 4.10.1907. g.odredjeno je da se “ima posve napustiti naziv ‘bosanski jezik’ i da se imade zemaljski jezik nazivati ‘srpsko-hrvatski jezik’.

35) Prvi stampani kalendar “Tursko-bosanski rjecnik” (Bitolj, 1912) sto ga je sastavio Ahmed Kulender

http://zsdholland.ning.com/group/jezik/forum/topics/dokazi-postojanje-bosanskog

Advertisements

Single Post Navigation

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: