Historija Bosne Balkana i Bosnjaka

Historija drzava i naroda Balkana, povijesne teme, kontroverze pregled historije Srba, Hrvata, Bosnjaka analiza primarnih izvora franacki anali, de administrando imperio, Nestor ljetopis popa dukljanina povelje vladara i velmoza srednjovjekovna crkva bosanska Balkan history: wars. cultures history of Serbia Bosnia Croatia… historical topics

Crkva Bosanska je bila jak politički činilac sa uticajem na državne poslove i politiku


Ni katolička ni pravoslavna crkva nisu mogle postići za svoje predstavnike pravo sudjelovanja na stanku u prvom redu zbog postojanja uticajne «bosanske crkve», povlaštene i podupirane od moćnog plemstva, a povremeno i od centralne vlasti. Ona je predstavljala jedan moćan politički činilac i njen uticaj na državne poslove se osjećao. Bosanska crkva, radi čijeg uništenja su pokretane tolike akcije protiv Bosne, nije mogla, i pored svoga učenja, ostati pasivna u događajima. Konkretni primjeri na to jasno ukazuju:
1323.g. ban Stepana Kotromanić daje vjeru knezu Vukosavu Hrvatiniću «pred didom velikim Radoslavom i pred gostom velikim Radoslavom i pred starcem Radomirom i Žunborom i Vučkom i ped svom crkvom i pred Bosnom». Povelja je izdata na Moštri «hiži velikoga gosta Radoslava».
Isti ban 1324.g. daje neka sela knezu Grguru Stipaniću s tim « da mu se to ne poreče nikadare ni njemu ni njegovu ostalomu, što ga ne bi ispitala CRKVA BOSANSKA»
I kasnije, iz vremena kada je uticaj stanka u Bosni naročito vidan, imamo podataka o političkoj ulozi bosasnke crkve. U njemi «kućama» – case de patareni – nalazili su utočišta i zaštite i moćni predstavnici plemstva koji su došli u sukob sa vladarem. Kada je kralj Ostoja bio prisiljen da vrati posjede Pavlu Klešiću, izbjeglom iz Dubrovnika, poslao je po ovoga did crkve bosanske sedam patarena s kraljevim pismom: «i s tim ga predasmo gospodinu didu i njegovim stroinicima i svoj crkvi bosanskoj u njihove ruke i u njihovo vjerovanje da mu se ne učini nikadare nijedno hudo što ga ne bi ogledala crkva bosanska i vlastela bosanska.» Sam did u popratnom pismu nije se nimalo ustručavao da pred Dubrovčanima osudi raniji postupak kralja Ostoje prema Klešiću – «te na to nadosmo gospodina kralja da mu opet vrati njegovu vjeru što mu bez krivice uzeta». I Dubrovčani su dobro znali šta može bosanska crkva, pa su se ponekad obraćali i njenoj starješini. Njihovi poslanici su dobijali i vjerovna pisma za didu i molili ga da podupre njihove zahtjeve. I poklone koje je dobijao imali su isti cilj.
Ipak bosanska crkva nije preko svojih zastupnika uzimala neposrednog učešća u radu stanka, koji je bio isključivo skup samo vlastele.

Slika
iz knjige

http://www.bosnaonline.org/forum.php/viewtopic.php?f=111&t=881

Advertisements

Single Post Navigation

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: