Mlada Bosna sarajevski atentat, pocinioci atentata historija

Mlada Bosna sarajevski atentat, pocinioci atentata historija

1871. Bosanski prijatelj, fra Antun Knežević by bosniaque

Neke naše komšije vrlo se ljute, što se dičimo i ponosimo našim starim imenom, jezikom i običajima i što pod živu glavu nećemo da prigrlimo njihovo ime za oznaku narodnosti i jezika.U napadajima na nas složne su naše komšije, koje ćemo, da se bolje razumijemo, nazvati Jovo i Ivo. No i jedan i drugi traži od nas nešto drugo, jer izmedju sebe ne mogu – o živu glavu – da se slože. Prijatelj Jovo poručuje nam, da uzmemo njegovo ime, a prijatelj Ivo veli, “jok Bošnjače, ti si moj i moraš prigrliti moje ime“. Potegni tamo, potegni amo, a sve bez našega pitanja. Od same ljubavi, a zbog svoje beskrajne svađe, prijatelji bi nas upravo raskinuli; da se nijesmo već odavna tome priučili, mi bi se morali od čuda kameniti kao kulašinsko dijete. Al‘ ovako, kako stvari stoje, zapitaćemo naše prijatelje, koji se bave perom i štampom: za što se tako svađate za nas, kad dobro znadete, da je Bošnjak od starine privikao dičiti se jezikom i zvati se imenom svojim, da se vjerno drži tradicija i uspomena svojih djedova. Slavni tarih (istorija) naše mile domovine sjeća nas onih vremena, kada se je naša domaća vlastela u svakoj prigodi jasno i otvoreno izrazila o svojoj narodnosti, nazivajući se ponosnim i junačkim imenom Bošnjak. Gledamo na mnoge dokumente domaćih spisatelja iz prošlih vjekova, u kojima se uvijek spominje naše pravo narodno ime Bošnjak, a to su oni razlozi zbog kojih se i mi, kao njihovi zahvalni i vijerni potomci zovemo slavnim imenom Bošnjak. Od toga nećemo niti smijemo otstupiti, toga ćemo se imena držati vijerno i stalno.

Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, što su ga oni našem jeziku po svojoj volji, a bez našeg pitanja dali, sada nama po što po to hoće da nametnu, pa nam čak brane, da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik označujemo imenom našeg naroda. To je slično, kad bi našem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu. Mi njihovu narodnost ne preziremo, mi na njiha krivim okom ne gledamo, mi nikad nećemo zanijekati, da nijesmo od jugoslovenskog plemena, već baš hoćemo, da svakome jasno dokažemo, da smo mi Bošnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda. Ali uvijek ostajemo Bošnjaci kao što su nam bili i pradjedovi i ništa drugo. [b]Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji naša braća, koji toliko stoljeća u Bosni i Hercegovini stanuju i živu, a hoće da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouče i promozgaju.

Fra Antun Knežević, Bosanski prijatelj (1870)

Ovo je tekst fra Antuna Kneževića, bosanskog franjevca iz 19. vijeka. Jedan je od glavnih i ujedno prvih protagonista bošnjaštva kao ideologije. Zajedno sa fra Ivanom Franjom Jukićem, koji mu je bio mentor, se otvoreno protivio tada već izvjesnoj srbizaciji bosanskih pravoslavaca, te kroatizaciji bosanskih katolika, smatrajući da su Bošnjaci jedan narod koji je podijeljen vjerskom pripadnošću. 1871. godine je već uveliko započela načertanijevska politika koju je inicirao Ilija Garašanin a koja je podrazumijevala asimilaciju Bošnjaka u Srbe, dok je, s druge strane, i hrvatska propaganda, također, bila u zamahu.

Tekst koji je citiran na najbolji mogući način potvrđuje tadašnje stanje u Bosni i radi toga će neki njegovi segmenti biti istaknuti pri analizi.

Prijatelj Jovo poručuje nam, da uzmemo njegovo ime, a prijatelj Ivo veli, “jok Bošnjače, ti si moj i moraš prigrliti moje ime“. Potegni tamo, potegni amo, a sve bez našega pitanja.

Ovim nam Knežević poručuje da je već počela propaganda od strane “Ive i Jove”, tj. Hrvatske i Srbije da trajno pridobije i u svoje nacionalne korpuse asimiliraju Bošnjake, što nailazi na žestoko protivljenje kod njega.

Al‘ ovako, kako stvari stoje, zapitaćemo naše prijatelje, koji se bave perom i štampom: za što se tako svađate za nas, kad dobro znadete, da je Bošnjak od starine privikao dičiti se jezikom i zvati se imenom svojim, da se vjerno drži tradicija i uspomena svojih djedova. Slavni tarih (istorija) naše mile domovine sjeća nas onih vremena, kada se je naša domaća vlastela u svakoj prigodi jasno i otvoreno izrazila o svojoj narodnosti, nazivajući se ponosnim i junačkim imenom Bošnjak.

Pitanje koje im ovaj veliki Bošnjak iz 19. vijeka postavlja je veoma jednostavno – zašto to radite kad smo mi Bošnjaci i kad smo se tim imenom uvijek identificirali? Dakle, poručuje Srbima i Hrvatima da su gnusne laži priče o tome da je Bosna srpska, odnosno hrvatska zemlja u kojoj žive Srbi i Hrvati.

Mi se ponosimo time, [green2]da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena.

Ovdje govori o onome što mnogi ni danas ne žele da prihvate – bosanski jezik je uzet kao standard za srpski i hrvatski jezik. Jasno, Knežević protiv toga nema ništa (“Mi se ponosimo time…”), ali postavlja pitanje – zašto ne prihvatate ili, tačnije, osporavate naš, bosanski jezik?

Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu. Mi njihovu narodnost ne preziremo, mi na njiha krivim okom ne gledamo, mi nikad nećemo zanijekati, da nijesmo od jugoslovenskog plemena, već baš hoćemo, da svakome jasno dokažemo,da smo mi Bošnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda. Ali uvijek ostajemo Bošnjaci kao što su nam bili i pradjedovi i ništa drugo. Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji naša braća, koji toliko stoljeća u Bosni i Hercegovini stanuju i živu, a hoće da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouče i promozgaju.

Ovo je ključni dio teksta! U ovome je sadržana sva suština Kneževićeve poruke. Ističe, naime, da Bošnjaci nemaju NIŠTA protiv Srba i Hrvata, da ih poštuju i da ne negiraju svoju pripadnost “jugoslavenskom plemenu”.

NAJZNAČANIJA rečenica iz ovog teksta je napisana krupnijim slovima. U toj rečenici Knežević upozorava i moli Bošnjake koji su odlučili da prihvate (ispostavit će se trajno i vjerovatno za sva vremena) srpsko ili hrvatsko ime za svoju nacionalnu identifikaciju. Govori nam da je riječ o ljudima koji u Bosni i Hercegovini žive stoljećima a koji se počinju utapati u srpski, odnosno hrvatski nacionalni korpus.

Knežević nažalost nije uspio da osujeti namjere velikosrpske i velikohrvatske propagande, ali je nama ostavio na raspolaganje tekst koji jasno govori da su i tada stanovnici Bosne bili Bošnjaci i da nikakvi Srbi i Hrvati ne postoje u Bosni u to vrijeme. Tačnije, tek nastaje srpski i hrvatski narod u to vrijeme.

Također, vrijedi istaći činjenicu da Ivan Franjo Jukić (i o njemu nešto više pročitajte na drugoj temi) i Antun Knežević nisu bili ni pod kakvim, bilo spoljnim, bilo vanjskim pritiskom, nego da su jednostavno htjeli da zadrže status quo – očuvati Bošnjake tri vjere, čime bi i budućnost Bosne i Hercegovine bila osigurana na dugoročnom planu. Ovo treba uvijek isticati, jer nisu tačne priče da za vrijeme austrougarske vladavine nastaje ideologija bošnjaštva koja je “antisrpska” ili “antihrvatska”. Mnogo, mnogo prije dolaska Austro-Ugarske na vlast u BiH su postojali i Bošnjaci koji su svoj identitet uvijek s ponosom isticali.

U Danici ilirskoj se na još jednom mjestu spominju Bošnjaci ravnopravno sa Srbima i Bugarima

U Danici ilirskoj se na još jednom mjestu spominju Bošnjaci, i to ravnopravno sa Srbima i Bugarima.

Mjesto ovog, drugog spominjanja je 147. stranica.

A šta ne bi Serblji, Bošnjaci i Bulgari kazati imali, da bi svoju nesreću glasno oplakivati smeli?”

Sken dijela knjige koji o tome govori je ovdje:

Broj Bosnjaka muslimana u srbiji prije protjerivanja pogroma u Tursku i Bosnu i Hercegovinu

izdvojeno iz knjige Mustafa imamović:Historija Bošnjaka koja se može pogledati ovdje

20.000 muslimana/Bošnjaka 1804.g. u Beogradskom pašaluku prije prvog srpskog ustanka
9-10.000 muslimana/Bošnjaka 1830.(Beograd 4.000, Užice 2.000, Ćuprija 1.500, Smederevo 800
8.000 Bošnjaka napustilo Srbiju od 1860te, 3.000 samo iz Užica,

6.176 muslimana ostalo u Srbiji 1874.g.(Alekisinac 1242, Knjaževac 1.101, Šabac 688, Podrinje 973, Beograd 36 !!)

Mlada Bosna Sarajevski atentat i atentatori ujedinjenje ili smrt i uvod u rat povijest.net

Autor Stipica Grgić, prof.

04.09.2007.

Sarajevski atentat Uvodna misao: zašto atentat? U povijesti čovječanstva puno je presudnih trenutaka za koje možemo reći da su promijenili tijek prošlosti i skrenuli čovječanstvo na novi put. Možda jedan od najpoznatijih ovakvih događaja bio je atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914. od strane bosanskih omladinaca. Mladež Bosne i Hercegovine bila je razočarana nacionalnim, socijalnim i ekonomskim položajem svoje zemlje pod stranom okupacijom (Izraz okupacija za položaj Bosne i Hercegovine u odnosu na Austro-Ugarsku Monarhiju od Berlinskog kongresa do kraja Prvog svjetskog rata najkorišteniji je u literaturi pa sam ga i ja upotrebljavao u svom radu.). Nadajući se stvaranju jedinstvene južnoslavenske države u svom otporu vlastima prihvaćali su sve moguće metode borbe. U svojem pokretu obuhvaćali su sve narodnosti i vjere u Bosni i Hercegovini, a većina članova te tajne organizacije bili su tek tinejdžeri koji su iz raznih razočaranja životom, otpora očevima i pod utjecajem literature koju su čitali te uzora koje su poštivali odlučili riskirati život da bi pomogli da (njihovom narodu) bude bolje.

Bosanci i Hercegovci u austrougarskoj vojsci ratovanje,vojni gubitci,odlikovanja…

Bosanci i Hercegovci u austrougarskoj vojsci ratovanje,vojni gubitci,odlikovanja….

Bosnjaci i Bosnjastvo za vrijeme Austro-Ugarske uprave politicki razvoj Bosnjaka

Bosnjaci i Bosnjastvo za vrijeme Austro-Ugarske uprave politicki razvoj Bosnjaka.

BOSNJACI su bili GRADSKA GOSPODA i vecinsko stanovnistvo u svim BH gradovima prilikom dolaska A-U i prvog popisa 1879 godine

BOSNJACI su bili GRADSKA GOSPODA i vecinsko stanovnistvo u svim BH gradovima prilikom dolaska A-U i prvog popisa 1879 godine.

Popisi za vrijeme Austro-Ugarske vladavine u Bosni

Popisi za vrijeme Austro-Ugarske vladavine u Bosni.